Pocetna » Zanimljivosti


I Evropa se divila hrabroj Šapčanki




  Ocenite članak: 0
pregleda: 674
Dodao/la: Gale
datum: 2014-05-16

Slike iz I Evropa se divila hrabroj Šapčanki


Draga Ljočić, prva lekarka i oficirka na Balkanu: Bila je četvrta dama na Starom kontinentu sa univerzitetskom diplomom medicine. Napustila Švajcarsku i krenula u pomoć našim ratnicima.

Šapčanka Draga Ljočić je četvrta žena u Evropi koja je stekla univerzitetsku diplomu doktora medicine. Ne samo što je bila prva žena lekar u Srbiji, već i prva Srpkinja oficirka, s činom poručnika sanitetske službe Vojske Kneževine Srbije. Draga je već kao iskusan lekar 1878. u Cirihu zvanično postala "doktor medicine, hirurgije, babičluka i očnih bolesti". Bogatu praksu stekla je na bojnim poljima južne Srbije u srpsko-turskim ratovima.

Draga je 1876. bila pred diplomiranjem, kad je srpska vojska krenula u rat za oslobađenje južnih krajeva. Hrabra studentkinja je istog trenutka napustila Švajcarsku i krenula u pomoć ratnicima Srbije. U znak priznanja za rad u bolnicama i u krvavim bitkama kakva je bila na Šumatovcu, dobila je čin sanitetskog poručnika. Doslovno iz ratne bolnice Draga je 1878. otišla u Cirih i diplomirala, a zatim se ponovo zaputila u Srbiju da radi kao prva žena lekar. To je izazavalo otpor u tadašnjem Ministarstvu unutrašnjih dela, u čijoj nadležnosti je bilo i zdravstvo.

"Ja sam svršila Medicinski fakultet na Univerzitetu ciriškom i položila doktorat kao doktor medicine, hirurgije, babičluka i očnih bolesti, što dokazujem priloženom diplomom. Na osnovu ovoga molim g. Ministra da mi izvoli dati dozvolu da u Beogradu praktikujem. I ako bi trebalo još kakav uslov da ispunim, molim g. Ministra samo neka narediti izvoli i to ću ispuniti", pisala je odlučna Draga.

TALENTOVANA PORODICA

Draga je imala sedam godina kada je porodica izgubila imanje u parnici sa bogatom šabačkom porodicom. Ogorčen na presudu, njen otac Dimitrije je platio crkvenjaku da zvoni na sva zvona, a ljudima koji su se okupili oko crkve je rekao: "Umrla je pravda i nju danas sahranjujem". Nastavio je da radi kao pekar da bi školovao decu. Draga je osnovnu školu završila u Šapcu, a potom u Beogradu upisala Višu žensku školu. Visoko obrazovanje stekla su i dva Dragina brata. Đura je završio Vojnu akademiju, a na studijama u Parizu i Cirihu stekao diplomu inženjera. Svetozar je završio Vojnu akademiju i postao profesor.

Intervenisao je i njen ratni komandant, načelnik saniteta dr Vladan Đorđević, pa je ministar pristao da Draga dobije dozvolu za lekarsku praksu, ako položi državni ispit. Komisija u kojoj su bili najugledniji srpski lekari toga doba Vladan Đorđević, Mladen Janković i Đorđe Klinkovski proverili su Dragino znanje i dali joj odličnu ocenu.

Ipak, ona nije mogla da se zaposli u državnoj službi jer tadašnji zakoni to ženama nisu dozvoljavali. Zato je 1879. otvorila privatnu praksu u kući svog brata u Gospodar Jevremovoj u Beogradu. Već sledeće godine postala je član Srpskog lekarskog društva, što je bilo izuzetno priznanje, ali su joj od jake prehlade stradala pluća. Zbog komplikacija je 1880. otišla na lečenje u sanatorijum na Krimu, zahvaljujući koleginici Mariji Fjodorovnoj Siebold, koja je kasnije i sama došla u Srbiju da radi kao lekar.

Kad je 1882. Milutin Garašanin postao ministar unutrašnjih dela postavio je Dragu za pomoćnika lekara u Opštoj državnoj bolnici, najvećoj medicinskoj ustanovi tadašnje Srbije. U januaru 1883. ona se udala za opozicionara Rašu Miloševića, jednog od osnivača Radikalne stranke i člana njenog Glavnog odbora. Gospođa Draga Ljočić Milošević bila je prva Srpkinja koja je posle venčanja zadržala i svoje prezime. Početkom oktobra 1883. izbila je Timočka buna, a krajem meseca uhapšen je njen suprug. Samo osam dana pošto je Draga rodila kćerku, preki sud u Zaječaru je 28. novembra osudio Rašu Miloševića na smrt. Kralj Milan ga je istog dana pomilovao, a smrtna kazna zamenjena je šestogodišnjom robijom. Draga se našla u nezavidnoj situaciji, morala je da nastavi s privatnom praksom i da brine o bebi, mužu zatvoreniku i njegovim starim roditeljima.

Kad je 1885. izbio srpsko-bugarski rat radila je u tri beogradske bolnice: Opštoj državnoj, Infektivnoj i Bolnici za ranjenike smeštenoj u Velikoj školi. Posle poraza na Slivnici osuđeni radikali su pušteni na slobodu, pa se 1. januara 1886. Raša Milošević vratio kući. Krajem iste godine, na svet je došla njihova druga kćerka Radmila. Ona je kasnije nastavila majčinim stopama, studije medicine završila je u Cirihu i od 1911. je radila u Opštoj državnoj bolnici.



DAME VAN ZAKONA

Ministarstvo unutrašnjih dela Kneževine Srbije je 1878. odugovlačilo da dr Ljočić da zvanično odborenje za lekarsku praksu, jer tadašnji zakoni nisu predviđali da žene mogu da budu lekari. U tome Srbija nije bila izuzetak, naprotiv, vreme je pokazalo da je bila i liberalnija i brže davala prava ženama od većeg dela Evrope. Ugarski ministar prosvete je tek u novembru 1895. izdao dozvolu "da se ženskinje puštaju na univerzitet".

U decembru 1886. ministar Garašanin je unapredio Dragu Ljočić u "lekara sekundanta", ali ona i dalje nije bila izjednačena u pravima s kolegama, pa se u maju 1889. obratila ministru tražeći ravnopravnost u službi. Kao odgovor dobila je - otkaz. Zatim se zaposlila u Upravi monopola kao honorarni lekar, a sa Sarom Karamarković 1904. je osnovala "Materinsko udruženje", ustanovu koja je imala zadatak da smanji smrtnost odojčadi i zbrine napuštenu decu.

Zahvaljujući preduzimljivosti dr Drage, udruženje je sledeće godine dobilo zgradu u Studentskoj ulici u kojoj je otvoren "Dom za nahočad". Ona je bez ikakvog honorara lečila i učenice Radničke škole pri beogradskom Ženskom udruženju. Platu je primala samo u Fabrici duvana i šibica, gde su je radnici zvali "svojom majkom".

Iako stalno u sukobu s predrasudama, dr Draga je postala krajem 19. veka idol Beograđana, pričao je akademik Aleksandar Deroko. U intervjuima i memoarima on je isticao da je progovorio zahavaljujući doktorki Ljočić.

Postala je poznata i širom Evrope, jer se i nemačka štampa divila ženi lekaru i učesniku ratova iz Srbije. Kad su počeli balkanski ratovi, doktorka Draga imala je 57 godina i zdravlje joj je bilo narušeno, ali to je nije sprečilo da 1912-1913. radi danonoćno u ambulanti za građanstvo i sirotinju i u bolnici beogradskog dobrotvora Nikole Spasića.

Tokom Velikog rata organizovala je slanje paketa srpskim zarobljenicima u nemačkim i mađarskim logorima. Njen suprug Raša i kći Radmila s vojskom prelaze preko Albanije, idu na Krf, pa na Solunski front. Tek kad se vratila se u Srbiju 1919. dr Draga je i formalno dobila zvanje lekara, a 1920. je postala prvi predsednik Društva beogradskih žena lekara. Umrla je 5. novembra 1926. i sahranjena u Beogradu.


IZVOR