Pocetna » Zanimljivosti


Njujork Tajms piše o Vrnjačkoj Banji




  Ocenite članak: 0
pregleda: 692
Dodao/la: Gale
datum: 2014-04-30


Njujork Tajms (New York Times) je objavio članak o mostovima u Parizu u kojoj navodi da običaj kačenja katanaca na ograde mostova potiče iz Vrnjačke Banje.

Iako su katanci ljubavi počeli da se pojavljuju na pariskim mostovima 2008. njihova istorija je starija barem sto godina. Reč je o melanholičnoj srpskoj priči iz Prvog svetskog rata koja opisuje ljubav mlade učiteljice iz Vrnjačke Banje i vojnika koji se sprema da ide na front.

Kada je Srbija poražena, vojnik se oženio ženom iz Grčke, jer se tamo borio i nikad se nije vratio kući.

Slomljena srca, učiteljica je umrla, a mlade devojke iz njenog grada želele su da izbegnu sličnu sudbinu time što su stavljale katance na jedan od gradskim mostova.

Priču je oživela i popularizovala u drugoj polovini 20. veka jedna od najpoznatijih srpskih pesnikinja, Desanka Maksimović u pesmi pod nazivom "Molitva za ljubav", piše Njujork Tajms.

Inače, pariske vlasti planiraju da uvedu zabranu kačenja katanaca na mostove, zbog "vizuelnog zagađenja".

Prodavcima katanaca je već zabranjeno da uhode turiste u blizini mostova.

Takođe, u većini gradova u kojima se neguje ovaj običaj, komunalne službe moraju često da uklanjaju katance, jer ih ima previše.

Tako se sa Karlovog mosta u Pragu na svake dve nedelje skida oko 14 kilograma katanaca.

Katanci ljubavi zauvek su skinuti sa Milvijskog mosta u Rimu, nakon što su se građani žalili da su oni neka vrsta "vandalizma".

Molitva za ljubav

Brzo kao kratkovečne cveća liske
i ova ljubav staće da se kruni i drobi:
žedan je zaborava tamni vir.
O, Bože, drugi ti se mole za sreću i mir,
a ja: sačuvaj u srcu mom, zarobi,
jučerašnjeg dana nestalni pram.

Zaklopi dušu moju sad ko zlatnu
škrinju, načini je ljubavi hram.
O, duša moja ne moli sreću za se -
sve dosadašnje radosti nek se snište -
ali pobožno ona od tebe ište
da dan se ovaj od strašnog brodoloma spase.

Bez pomoći Tvoje povenuće sve brzo
kao bulka u zrelome žitu i lanu.
O, Bože, ne molim za sreću, za radost, za
slast.

Da bol ovaj ne umre, mene je strah;
da oganj sveti što u meni planu
ne sagori iznenadno u prah,
ne razbukti se prekonoć u strast.


IZVOR