Pocetna » Zdravlje


Prostata propada od dugog sedenja




  Ocenite članak: 0
pregleda: 1099
Dodao/la: Gale
datum: 2014-06-07


Dr Nebojša Jeremić, o najčešćim oboljenjima muške žlezde i njenoj ulozi u reproduktivnom životu muškarca

IAKO je duboko sakrivena, „ograđena“ drugim organima i ušuškana u sopstvenoj kapsuli, prostata nije zaštićena od bolesti, kao što ni njena uloga, posebno u reproduktivnom životu muškarca nije zanemariva, štaviše - neophodna je. Smeštena između vrata bešike i uretre, i rektuma sa kojim je u direktnom kontaktu, ispod pubične kosti, ova žlezda značajno učestvuje u reproduktivnom periodu muškarca zbog sekreta koji je sastavni deo sperme, a neophodan je za začeće prirodnim putem.

Osim toga ovakva lokalizacija prostate kao i nervi koji su sa njom u direktnom kontaktu, za kontrolisanje mokrenja i erekcije, objašnjava između ostalog zašto se preventivno ne uklanja nakon završetka reproduktivnog doba muškaraca, zbog potencijalno značajnog uticaja na kvalitet života.

Zbog svega ovoga, treba je čuvati da ne oboli, a i ako do toga dođe, valjano i pravovremeno lečiti, ukazuje u intervjuu za „Novosti“ dr Nebojša Jeremić, urolog na Kliničkom odeljenju za urologiju u KBC „Zvezdara“.

NE U HLADNU VODU

* Mogu li se sprečiti upale i druga oboljenja prostate?

- Posebna preventiva ne postoji, ali možemo preporučiti mlađim seksualno aktivnim muškarcima da uvek koriste kondom, da urade kontrolu brisa uretre ukoliko nikada to nisu učinili, da se utopljavaju, izbegavaju hladnu vodu i da održavaju imunitet. Preporučuju se fizička aktivnost i trening, izbegavanje ljutih i začinjenih jela, žestokih pića.

* Šta izaziva oboljenja prostate?

- Poslednjih godina to je sedalni način života, pa su muškarci koji zbog prirode posla duže sede, podložniji raznim tegobama vezanim sa prostatu i tu regiju. Usled dugog sedenja, dolazi do preteranog zadržavanja venske krvi, koja ima dosta štetnih metabolita i povećava zapreminu žlezde, pa ona postaje podložna bolestima.

* Koja sve obolenja postoje?

- Mlađa populacija uglavnom oboleva od upalnih oboljenja prostate (akutni i hronični prostatitis), kao i od hroničnog pelvičnog bolnog sindroma, koji se doskora vezivao za obolevanje prostate, ali je sada poseban entitet sa specifičnim pristupom i lečenjem. Ova oboljenja prisutna su i kod starih ali samo kao komplikacija nošenja katetera i lošeg izmokravanja. Posebni problemi sa prostatom nastaju najčešće u sedmoj ili osmoj deceniji života, mada nisu retki ni u šestoj, a manifestuju se različitim iritativnim i opstruktivnim tegobama: neizdrživ nagon za mokrenjem ili nevoljno izmokravanje, učestalo dnevno mokrenje, zatim napinjanje pri mokrenju, nedovoljno izmokravanje, tanji mlaz, češće noćno ustajanje. Ove tegobe mogu da budu posledica uvećanja delova prostatične žlezde, kao i promena u samom mišiću mokraćne bešike, ili usled kombinacije ove dve morfološke promene što na kraju dovodi do funkcionalnih smetnji kod mokrenja i izmokravanja.

* Kako nastaje upala?

- Akutni prostatitis kod zdravih osoba najčešće nastaje zbog pada imuniteta i postojanja infekcije uretre ili pijenja hladnih napitaka i piva, dok kod nešto starijih nastaje na terenu već prisutnih blažih tegoba prilikom mokrenja usled sedenja na hladnoj površini, stajanja u vodi, kupanja u hladnoj vodi. Hronični prostatitis razvija se kao komplikacija akutnog, usled neprepoznatih ili prethodnih infekcija uretre (hlamidijalna, gonokokna, bakterijska), kod stresnih stanja, pada imuniteta, preteranog sedenja, izlaganja hladnoći. Hronični prostatitis kao svoju najveću komplikaciju ima povećanje rizika od nastanka karcinoma prostate u kasnijim godinama, a rana komplikacija može biti infertilitet usled štetnog dejstva na kvalitet sperme.

RIZIK OD KARCINOMA

* Ko je u riziku od karcinoma prostate?

- Poseban oprez treba da imaju osobe koje u porodici imaju slučajeve žlezdanih karcinoma (prostate, tiroide, kolona, dojke), kao i pacijenti sa dijagnostikovanim hroničnim prostatitisom, jer imaju povećan rizik od karcinoma prostate. Njima se preporučuju redovnije kontrole kod urologa posle 50. godine.

* Koji su znaci akutnog i hroničnog prostatitisa?

- Akutni prostatitis izaziva bakterijska infekcija i lako se prepoznaje - učestalo i otežano mokrenje, skok temperature iznad 38 stepeni Celzijusa, bolna i uvećana prostata prilikom pregleda, masa leukocita u urinu, skok leukocita u krvi. Relativno lako se leči parenteralnom antibiotskom terapijom 10 dana, drenažom urina kateterom ili cistofiks cistostomijom. Problemi mogu nastati, na sreću ređe, ukoliko se iskomplikuje kod imunokompromitovanih osoba sa septičnim stanjem ili apscesom prostate. Ukoliko se ne izleči može da pređe u hronični oblik. A, on je često udružen sa pretkanceroznim stanjima i karcinomom prostate. Za razliku od akutnog, kod hroničnog prostatitisa se veoma teško postavlja tačna dijagnoza, dugo se i teško leči.

* Koji su najčešći uzroci uvećanja prostate i kada je potrebno lečenje?

- Uvećanje određenih žlezdanih delova prostate ili cele prostate posledica je određenih hormonskih dešavanja tokom procesa starenja u samom organizmu muškarca i unutar prostate, koja su individualna, i na koje se ne može značajnije uticati. Sama veličina prostate, odnosno njeno uvećanje dva ili tri puta od normalnog, ne znači da se mora lečiti, ukoliko pacijent nema tegobe. Sa druge strane, čak i mala odstupanja od veličine, posebno ako su na nezgodnom mestu (vrat mokraćne bešike), zahtevaju hirurški zahvat zbog značajnog uticaja na kvalitet mokrenja i izmokravanja, ili ako dovode do zadebljanja bešičnog mišića.

* Kako se utvrđuje da li je narušena funkcija prostate?

- Za dijagnostiku smetnji kod mokrenja i izmokravanja pored morfološke dijagnostike - ultrazvuk urotrakta, neophodno je uraditi i elementarnu funkcionalnu dijagnostiku - uroflou ili protok mokrenja. Kod hroničnog prostatitisa dijagnoza se postavlja analizom urina i urinokulture u tri bočice (prvi mlaz, srednji mlaz i nakon masaže prostate), a četvrta je analiza sekreta koji se eventualno dobije nakon masaže prostate. Radi se i prisustvo leukocita u spermi, proverava se TRUS prostate i semenih kesica, dok PSA može, ali i ne mora, da bude povišen.

* Da li se sva ova oboljenja uspešno leče?

- U poslednje dve decenije se pojavio veliki broj lekova kojima lečimo uvećanje prostate i smetnje do kojih dovodi, a to su alfa-blokeri i inhibitori 5 alfa reduktaze, koji deluju na smanjenje prostate i pojačavaju mlaz. U poslednje vreme se uvode i novi lekovi (antimuskarinski i inhibitori fosfodiesteraze) za koje je takođe utvrđeno da poboljšavaju simptome. Što se tiče akutnog prostatitisa, po postavljenoj sumnji i dijagnozi sprovodi se lečenje dužom upotrebom kinolonskih antibiotika, nesteroidnih antiinflamatornih lekova. Primenjuje se i masaža prostate, tople kupke, a preporučuje se izbegavanje ljute hrane i žestokih pića.


IZVOR