Pocetna » Zanimljivosti


Ðura Jakšić - brz na jeziku i “poroku pića odan”



loading...

  Ocenite članak: 0
pregleda: 219
Dodao/la: Gale
datum: 2014-08-09

Slike iz Ðura Jakšić - brz na jeziku i “poroku pića odan”


Jedan od najuglednijih predstavnika srpskog romantizma u književnosti i slikarstvu Đura Jakšić, čija je 182. godišnjica rođenja bila juče, sudeći prema zabeleškama hroničara tog i kasnijeg vremena, nije se najbolje proveo tokom svog službovanja u Jagodini, gde je napisao i "Komadić švajcarskog sira".


Brz na jeziku i "poroku pića odan" kako je kmet Jovanča Cvetanović pisao ministarstvu prosvete, moleći ministra da Ðuru "ma gde premestiti izvoli, čime bi ovdašnje građanstvo uveliko zadovoljno bilo", morao je, godinu dana nakon tog pisma da napusti Jagodinu, ali se zadržao u njenoj okolini, slikajući, najviše u manastirima Jošanici kod Jagodine i Ravanici kod Ćuprije.

U Ravanici se i danas čuva njegova slika kneza Lazara, ulje na platnu formata 130 sa 100 centimetara.

Anegdota, objavljena 1934. godine u "Moravskom glasniku" koji se čuva u Istrojskom arhivu za Pomoravlje u Jagodini, a koja je gotovo nepoznata i nema je u brojnim knjigama o Jakšiću, govori da pesnik u Ravanicu nije uvek bio dobrodošao.

Kako piše tadašnji urednik "Moravskog glasnika" B.D. Nikolić, Ðura je manastirskom bratstvu priređivao neprijatnosti, posebno kada bi bio pijan. Zbog toga se događalo da mu manastirske kapije budu zatvorene ispred nosa.

Jednom, je arhimandrit Ravanice Nikodin, procenio da je pesnik dobro "zagrejan pićem" i nije mu dozvolio da uđe u manastirsku portu. Kako to nije bio prvi put da starešina manastira bude neljubazan prema njemu, Ðura je rešio da mu se osveti.



"Nije dugo prošlo a Ðura se ponovo pojavio u Ravanici i to trezan", piše "Moravski glasnik". Otvorio je manastirsku knjigu i zauzeo važan stav jer je dolazio po nalogu viših crkvenih vlasti “da izvrši vanredan pregled kase i rada arhimandrita ravaničkog".

Jakšić je prilikom jednog odlaska u Beograd uspeo da na praznom polutabaku hartije udari pečat više crkvene vlasti, tekst pisma napisao je sam, a izvrnutim rukopisom falsifikovao je potpis jednog činovnika... Osim toga, ništa neobično nije bilo što je baš Ðura određen da “izvrši vanredni preglede kase” jer se taj posao poveravao i učiteljima, objašnjava urednik "Moravskog glasnika", uz napomenu da mu je to ispričao arhimandrit Makarije.

"Čitajuci pismo, arhimadrita poče da obliva hladan znoj. Ali, poznajući Ðuru i njegovu slabost, arhimandrit je znao da će se, ako mu ponudi da ostane duže u Ravanici, Ðura brzo napiti i da do “vanrednog pregleda kase” neće doći. Ðuro, sedi malo, reče mu ljubazno, znaš, imam da zavedem još nekoliko novčanih dokumenata pa ćeš posle toga moći da obaviš posao. Ðuro prihvati pa su iz arhimandritovih prešli u druge odaje.

"Pošto je bilo vreme ručku, poslužen je najpre rakijom, zatim izvanredno dobrim ručkom, a potom je, kao što sledi svakom revizoru, Ðura poslužen najboljim manastirskim vinom. Arhimandrit je i sam Ðuru služio. Pred mrak kada se Ðura dobro napio i zaboravio zbog čega je došao u Ravanicu, arhimandrit ga izvede iz porte i pokaže mu put za Ćupriju. Uzalud se Ðura opirao što posao nije završio.

Dugo posle toga Ðura nije dolazio u Ravanicu, a kada je sledeći put došao, objasnio je arhimandritu kako je došlo do toga da baš on, Ðura Jakšić, bude određen za vanrednog revizora kase manastira Ravanice. To je, kaže pisac teksta u "Moravskom glasniku", izgleda izgladilo odnose, pa je Ðura posle toga češće dolazio u Ravanicu i tamo se lepo osećao".

Ðura Jakšic je Jagodinu napustio pocetkom 1872. godine, ostale su brojne anegdote o njemu, slike, satirične pesme i pamfletsko satirične priče. U Jagodini je od kmeta Cvetanovića dobio udarac štapom po glavi, a i krivično odgovarao za sliku "Ubistvo Karađorđevo", koja mu je oduzeta i bačena na tavan suda, a kasnije njome zatvarana badža (otvor na tavanu).

U Ćupriji, jedna gradska osnovna škola nosi ime Ðure Jakšića, Jagodinci su mu dali ulicu, a i Klub pisaca u ovom gradu, jedan od najstarijih u Srbiji, nosi ime velikog pesnika. U Kafani “Solun”, koja to više nije, u jednom uglu iznad stola, levo od ulaznih vrata, stoji ploča koja govori da je na tom mestu često sedeo veliki pesnik.


IZVOR



Samo registrovani korisnici mogu upisivati komentare.

|