Forum » Opste diskusije » Nauka i Obrazovanje » Price koje nose u sebi poruku
Price koje nose u sebi poruku






10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 31 | 2013-02-17 , 2:35 PM

Jednoga dana otac povede svoga sina na selo da vidi kako na svijetu ima mnogo siromašnih ljudi. Njihova obitelj bila je vrlo bogata i dječak je mogao imati sve što je poželio. Proveli su dan i noć na farmi na kojoj su živjeli vrlo siromašni ljudi!Kada su se vratili kući otac je upitao sina: - Kako ti se svidio izlet?- Bilo je jaakoooo dobro!- A jesi li vidio kako ljudi mogu biti siromašni? -nastavio je otac.- Da!- I, što si naučio? -nije odustajao otac.- Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri.. Mi imamo bazen koji se prostire do pola dvorišta, a oni imaju potok koji nema kraja.. Mi imamo uvozne svijetiljke u vrtu, oni imaju zvijezde.. Mi imamo vidik do ograde, a oni imaju čitavo obzorje, cijele planine i doline..Kad je dječak završio otac nije znao što bi rekao. Ostao je bez riječi, a dječak je sam nastavio: Hvala ti oče što si mi pokazao koliko smo sirom

Oči pune suza... Pa zar opet?! Više ni sama sebi ne vjerujem. Kako sam dopustila da me ponovo slomi to, to "nešto". Ne mogu ni da ga nazovem ljubav, jer ljubav ne bi trebala da bude takva! Zar nije ljubav osmijeh, sreća, sjaj u očima??? Zar ljubav nije onaj osjećaj, gdje leptirići vladaju tobom? Možda i jeste. Ali, kako onda ja ništa od toga nisam imala? Ponekad, kad mi drugi skreću pažnju na to, zapitam se šta je ovo zapravo. Ljubav je davanje, a ja sam mu dala svoje srce na dlanu. I šta je on uradio? Pa slomio ga, naravno... Posle mi kaže: "Ljubav je nestala". Ma koja ljubav?? Ona nikada nije ni postojala! Ali nešto me je vuklo njemu, svaki njegov pogled je sve u meni zaledio. Kad bi suzu pustio, ja bih more isplakala. Za njegovo malo, ja sam davala puno, puno više. I opet je dozvolio da se posle svega zapitam "Zašto? Čemu sve to?". Mogao je bar da sačuva ono što smo imali, ono što ću ja zauvijek da pamtim... A ne da gazi po tome. Pa šta god to bilo... IPAK, JA GA PAMTIM... I SVAKI TRENUTAK PROVEDEN S NJIM... Jer uz njega sam otkrila obje svoje strane. Voljela sam kao čovjek, a k'o dijete plakala! I hvala mu. Na svim isplakanim suzama. Na svim (ne)iskrenim pogledima. Vrelim poljupcima, nježnim dodirima. Svim lijepim i ružnim trenucima. Rane su zarasle, ali ožiljci zauvijek ostaju. Idem dalje, kao da ništa nikada nije ni bilo. Nekad je, jednostavno, potrebno staviti masku na lice i nastaviti, korak po korak. Dok vrijeme ne učini svoje. Znam da daljina neće, jer mi je preblizu. On je tu. I tu će uvijek i ostati. Duboko urezan u srce. Ovo malo teksta ne mijenja ništa, ali lakše mi je podijeliti sve ovo s nekim, nego i dalje držati u sebi. Živim u nadi da otkrijem jednog dana pravu ljubav. A ne sve te lažne osmijehe i "djecu", koja prolaze kroz moj život ne dajući ništa, a tražeći sve. Ali ja vjerujem da će jednog dana ipak biti bolje



Dodju tako trenutci u zivotu....Koji mi otvore oci,nauce me pameti i tijeraju da se osvjestim...Dobro je kada imas malo tuge u zivotu....Cesto to kazem sama sebi...Neka je zlu ne trebalo...Da se imam za sta boriti,da imam sa cim srecu porediti,cuvati je i lavovski braniti kada krenu da mi je ukradu...
Pokusacu i dalje ciniti sve sto je do mene....Najbolje sto znam...Najjace sto mogu....
Koristicu sve prilike koje mi se ukazu...I necu ocekivati Bog zna sta....Malo mi je dovoljno...Malo me cini srecnom....Te famozne sitnice najjace sjaje...
A ako nadjem...Ili se cudo dosadi i ispuni mi makar pola mojih zelja...Po prvi put me nebo suoci sa istinskom srecom...BICU SRETNA!


Završiću našu priču s jednim 'moglo je biti, ali nije'. I ko zna, kroz par godina kad sretnemo se, pričaćemo o nama kroz šalu, možda, mada ni jednom ni drugom neće biti smešno u dubini duša. A onda jednog jutra shvatićeš kao i ja da oni što se bude na drugoj strani kreveta nisu mi. I više neće biti smešno, već tužno. Nedostajaće mi ona tvoja druga strana mene da upotpuni mozaik moje životne priče."


Znam...trudis se da sve zaboravis...i da za tebe postanem samo bezimena... krijes me u sebi velom zaborava,mislis da ces tako sve izbrisati...a,ne znas da se najvise trudimo zaboraviti ono sto nas najvise boli,tako i TI !! Znas mili moj,u toj bezimenoj krije se jedna prica...o jednoj malenoj ptici koja ti je jednog dana sletela na dlan ...i pozelela tu da ostane...da li ti je poznata prica o ptici bez gnezda,sto na vetru prkosno stoji cekajuci zrak sunca da ogreju krila okovana ledom...da moze poleteti...da li ti je poznata prica o toj ptici koja je tvojim dahom skidala taj led...koja je pocetak proleca racunala od dana kad Ti je sletela na dlan...trebalo je da budes njeno prolece...ali,umesto toga ti si je samo zatvorio u kavez svoga srca i zaboravio...a ona...uzalud je pokusavala da ocajnickim pokretima krila zagrebe zidove tvog srca,da osetis da je tu...ali u tim pokusajima,samo ih je vise lomila urezujuci oziljke koje Ti neces zaleciti...uzalud je pevala najlepse melodije ljubavi,pokusavajuci tvoju dusu da dirne a svoju da umiri...dve duse su se razmimoilazile...utihnula je pesma,prestali su pokusaji da poleti...iz oziljaka kaplje krv i boji tvoje tamno srce u crveno, a iz ociju ptice otkidaju se biserne kapi i padaju po tvom srcu...i kad ti ono jace zakuca,kad ti se ucini da preglasno je...ne brini...to samo padaju biserne kise negde u tebi....

RECI MI,MOZES LI ME ONDA ZABORAVITI....??..



On je bio taj koga sam ja najvise volela.On je bio moj zivot,moje sve.Bila sam spremna da ucinim sve za njega.A on?On se prema meni ponasao kao najveci skot.povredjivao me,lagao.Nikad',ama bas nikad' nije umeo da pokaze trunku ljubavi.Umeo je on,da me zavede,pa ostavi,ali nikad' nije umeo da me zavoli.Pokusavala sam milion puta da ga promenim,ali bezuspesno.Uvek je ostajao isti.Mozda ja nisam uspela njega da promenim,ali on je uspeo mene da promeni.Posle svega osecam se zrelije i pametnije.I ne mogu da ga mrzim,jedostavno,ne mogu.Zahvaljujuci njemu ja sam naucila vaznu lekciju u zivotu.Naucila sam ko su muskarci i kakvi su.Naucila sam to da,muskarcima ne treba verovati na recima,vec na delima.



A ja bih mogao mila da budem savršen muž,čovjek tvog života i tvoj životni saputnik,samo me nikada ne pitaj o prošlosti.Ne pitaj me čije sam to ime istetovirao u mladosti, na lijevoj strani grudi,jer sam sa tih pet slova ispisanih mastilom ispisao i svoju sudbinu,svoj život...Ne pitaj me ko se nalazi iza mog uzdaha i ko se to krije u uglu moga oka,kada slusam Balaševića,a pogled mi odluta u daljinu...Ne pitaj me zašto u džepu nosim crvenu gumicu za kosu poput amajlije...i jednu sliku već izblijedjelu...I cijeli ću svoj život posvetiti tebi,od mene možeš tražiti sve,samo nikada....molim te, nikada....nemoj da me pitaš ko je žena sa tetovaže.

Added (2013-02-17, 12:35 PM)
---------------------------------------------


Sreli smo se nakon 10 godina ...
Ja sam zavrsio fakultet, nasao zaposlenje i krenuo vec ozbiljno sa jednom devojkom ...
A ona ...?
O njoj sam zadnje price cuo pre 2-3 godine, niko nije znao sta se sa njom desava, sve dok je nisam sreo slucajno ...
Izgledala je lepse nego ikad, bez imalo odraza vremena na njezinom licu ...
Sa osmehom na licu me pozdravila : " Vidim da si dobro, necu ni da pitam ko je zasluzan, samo se nadam da je neka dobra devojka ili zena ..."
- Devojka, devojka jos uvek-, nespretno sam odgovorio ...
Za ruku je držala devojcicu koja se motala oko njezine noge, upitno gledajuci ko je ovaj covek pred njom ...
I srecan i nesrecan, u sekundi prihvativsi da smo mi proslost i da je vreme ucinilo svoje samo sam uspeo da izgovorim:
- Prelepa je ova devojcica sto se sakriva... Da li ima neko ime ako smem da znam...?-
Majka se zacrvenela i uzela devojcicu u zagrljaj ...
" Aleksandra, tako se zove ... ", poljubila je dete i pogledom pozdravila ...
Tako sam ostao, stajao jos ko zna koliko vremena, razmisljajuci o Njoj i zasto je detetu dala moje ime ...
Svaki razlog kojeg sam se setio, preplasio me ...


Nemojte pogrešno da me shvatite kada pijan kažem da ne umem bez nje. Umem ja. Ali, polovično. Smešno. Umem da budem onaj stari ja, bez ikoga kome bi noću poslao poruku kako samo ona nedostaje kraj mene. I znam.. Znam da nema nikoga poput nje, tako da, prećutite to što svaku odbacim posle par nesvesnih poljubaca i prećutite ono ''pa bar probaj''. I ne zamerite što joj ponekad, subotom, napišem ono ''izvini što nisam umeo da te čuvam''.. Na kraju dana, ona je jedina koja još uvek ne zna da je njen osmeh poslednja misao pre nego što sklopim oči i da je njen smeh muzička podloga svih mojih snova...











759
poruka na forumu
24 112



post # 32 | 2013-02-18 , 2:33 AM

Da malo razbijem ove vase poucne ubijajuce emotivne price.... i napisem najpoznatiju svima nama

Zamoli, škorpija žabu da je prenese preko reke. Žaba odbija: neću, ubošćeš me! Ma kakvi, veli škorpija, pa nisam blesava, obe bismo potonule! Žaba zaključi da to ima rezona i pristade, škorpija joj se pope na leđa, i one zaploviše ka drugoj obali. I taman kad je sve trebalo da se završi u najboljem redu, kad se druga obala već jasno nazirala, škorpija ipak ubode žabu, i obe krenuše da tonu; žaba je upita, umirući, zašto je to učinila, kad ne zna da pliva, pa će se sada i ona udaviti. Šta da radim, takva mi je narav, to je jače od mene, rezignirano joj objasni tonuća škorpija...


Poruku je menjao/la NWA_ZANJ - Ponedeljak, 2013-02-18, 2:37 AM








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 33 | 2013-02-25 , 0:37 AM

I eto, rastali smo se, baš onako kako sam i mislio da će biti, ali nisam mogao priznati sebi... Ubi me tišina koja je ostala, posle svega smo samo poznanici, dvoje ljudi koji su sada ništa, a nekad su bili sve... Nisam tužan, ne, stvarno nisam, imam lepo sećanje... Ne lupa mi više srce kad me nazoveš. Valjda to tako ide. Valjda sam se jednostavno već odavno umorio. Ne brini, i dalje si mi draga, ali onoliko koliko mi je drag neko koga sam davnih dana pustio... Tek onoliko da ponekad poželim da čujem da si srećna. Samo toliko..










10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 34 | 2013-03-06 , 0:30 AM

Kad sam te noći stigao kući, dok je moja žena servirala večeru, primio sam je za ruku i rekao: Moram ti nešto reći.
Sjela je i jela u tišini.Primijetio sam bol u njenim očima.
Odjednom nisam znao kako otvoriti usta. Ali morao sam joj dati do znanja što mislim.
Želim razvod, rekao sam smireno. Nije izgledala iznervirano mojim riječima, nego me tiho upitala: Zašto?
Izbjegavao sam njezino pitanje. To ju je razljutilo. Odbacila je pribor za jelo i počela vikati na mene, ti nisi čovjek!!

Te noći nismo više razgovarali.Plakala je. Znao sam da je htjela saznati što se dogodilo s našim brakom. Ali nisam joj mogao dati zadovoljavajući odgovor, izgubila je moje srce zbog Ivane.
Nisam je više volio. Samo sam je žalio!

S dubokim osjećajem krivnje, napravio sam sporazum za razvod koji je navodio da njoj pripadne naša kuća, naš auto i 30 % uloga u mojoj firmi. Pogledala ga je i onda poderala na komadiće. Žena koja je 10 godina svog života provela samnom za mene je postala stranac. Bilo mi je žao njenog uzaludno potrošenog vremena i energije ali nisam mogao povući što sam rekao jer sam jako volio Ivanu. Počela je jako plakati predamnom, što sam i očekivao. To njeno plakanje za mene je zapravo bilo pravo olakšanje. Ideja o razvodu, koja me opsjedala nekolikotjedana, činila se sada čvrščom i jasnijom.


Slijedeći dan, došao sam kući jako kasno i našao je za stolom kako nešto piše. Nisam večerao nego sam otišao direktno u krevet i odmah zaspao jer sam bio umoran od ispunjenog dana sa Ivanom. Kad sam se probudio, ona je još uvijek bila za stolom i pisala. Nije me bilo briga pa sam se okrenuo i nastavio spavati.

Ujutro mi je prezentirala svoje uvjete za razvod: nije htjela ništa od mene, ali je trebala odgodu od mjesec dana do rastave. Zahtijevala je da se u tih mjesec dana oboje trudimo živjeti normalno koliko god je to moguće.

Njeni razlozi su bili jednostavni: naš sin ima ispite u tih mjesec dana i nije htjela da ga opterećujemo našim propalim brakom. To je za mene bilo prihvatljivo.Ali imala je još jedan zahtjev, htjela je da se prisjetim kako sam je nosio u našu svadbenu sobu na dan
našega vjenčanja. Zahtijevala je da je u tih mjesec dana, svako jutro nosim iz naše spavaće sobe do prednjih vratiju. Mislio sam da je totalno poludjela. Ali da nam te zadnje zajedničke dane učinim podnošljivima, pristao sam na njene čudne zahtjeve.

Rekao sam Ivani kakve uvjete mi je žena postavila za razvod... Glasno se smijala i mislila da je to apsurdno. Bez obzira na njene trikove, mora se suočiti sa razvodom, rekla je prezrivo.
Moja žena i ja nismo imali nikakav fizički kontakt otkad sam ja izrazio svoju želju za razvodom. Dok sam je nosio prvi dan oboje smo djelovali nespretno. Naš sin je pljeskao iza nas: Tata drži mamu u naručju.

Te riječi su me pogodile.

Od spavaće do dnevne sobe pa do vratiju, hodao sam preko 10 metara s njom u naručju. Zatvorila je oči i tiho rekla;nemoj našem sinu govoriti za razvod. Kimnuo sam glavom, pomalo uzrujan. Spustio sam je pred vratima. Otišla je čekati autobus za posao. A ja sam se odvezao sam do ureda.

Drugi dan bilo nam je puno lakše. Oslonila se na moja prsa. Mogao sam osjetiti miris njezine bluze. Shvatio sam da nisam tu ženu pogledao pažljivo već dugo vremena. Shvatio sam da više nije tako mlada. Imala je nekoliko bora na licu i kosa joj je bila prosijeda. Naš brak je na njoj ostavio danak. Na minutu sam se upitao što sam joj to učinio.

Četvrti dan kad sam je podigao, osjetio sam kako se osjećaj intimnosti vraća.
To je bila žena koja je dala 10 godina svog života za mene.

Peti i šesti dan osjetio sam kako osjećaj intimnosti opet raste. Ivani nisam rekao ništa o tome.
Kako je tih mjesec dana odmicalo, postajalo je sve lakše nositi je. Možda me svakodnevna vježba učinila jačim.
Jedno jutro birala je što će obući. Isprobala je nekoliko haljina ali ni jedna joj nije pristajala. Zatim je uzdahnula: sve su moje haljine
postale prevelike. Odjednom sam shvatio koliko je smršavjela i da je to zapravo razlog što mi je postajalo sve lakše nositi je.

Odjednom mi je sinulo... Nosila je toliko tuge i gorčine u srcu. Nesvjesno sam pružio ruku i pogladio je po glavi.
Naš sin je došao u tom trenutku i rekao: Tata vrijeme je da nosiš mamu van. Gledajući svaki dan kako njegov otac nosi mamu u naručju, za njega je postalo bitan dio života. Moja žena ga je dozvala da se približi i čvrsto ga zagrlila.

Okrenuo sam glavu na drugu stranu jer sam se bojao da bi se mogao predomisliti u zadnjoj minuti.

Tada sam je primio u naručje, hodajući preko spavaće do dnevne sobe, pa u hodnik. Njezine ruke obgrlile su moj vrat tako prirodno i nježno.

Držao sam je čvrsto, baš kao i na dan našega vjenčanja.

No njezina sve lakša tjelesna težina me činila jako tužnim. Zadnji dan, kad sam je držao u naručju, jedva sam koraka mogao napraviti. Naš sin je otišao u školu. Držao sam je čvrsto i rekao: Nisam primjetio da je u našem životu nedostajalo intimnosti.Odvezao sam se do ureda... Istrčao iz auta bez zaključavanja vrata. Bojao sam se da bi me svaka odgoda natjerala da promijenim mišljenje. Hodao sam gore. Ivana je otvorila vrata a ja sam joj rekao: Žao mi je ali ja više ne želim razvod.

Pogledala me zapanjeno, a zatim dotaknula moje čelo. Imaš li groznicu? Rekla je. Maknuo sam joj ruku s moje glave. Žao mi je, Ivana, rekao sam, neću se razvesti. Moj bračni život je bio dosadan vjerojatno zato što ni ona ni ja nismo cijenili pojedinosti u našim životima, a ne zato što više nismo voljeli jedan drugog. Sada shvaćam da od trenutka kada sam je nosio u naručju na dan našega vjenčanja, sam je trebao tako nositi dok nas smrt ne rastavi.

Ivana kao da se odjednom probudila. Opalila mi je šamarčinu, zalupila vrata i briznula u plač. Otišao sam. U cvjećarnici na putu kući sam naručio buket cvijeća za moju ženu. Prodavačica me pitala što napisati na kartici. Nasmijao sam se i napisao: Nositi ću te svako jutro dok nas smrt ne rastavi.

Te noći sam stigao kući s cvijećem u ruci i osmijehom na licu. Trčao sam gore po stepenicama, da bih našao svoju ženu u krevetu - mrtvu.

Borila se s rakom mjesecima a ja sam bio toliko obuzet Ivanom da nisam ništa primjetio.

Znala je da će ubrzo umrijeti i htjela me spasiti od bilo kakve negativne reakcije našeg sina na razvod.
Barem sam u očima našeg sina ispao brižan suprug...

Mali detalji u vašim životima su ono što je stvarno važno u vezi. To nije vikendica, auto, nekretnine, novac u banci. To samo stvara
okruženje pogodno za sreću, ali ne može dati sreću u vama.

Dakle, nađite vremena da budete prijatelji i napravite one male stvari jedan za drugoga da izgradite intimnost. Da imate pravi sretan brak!










1641
poruka na forumu
171 425



post # 35 | 2013-03-06 , 1:10 AM

Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju decu, nego to da voli njihovu majku. :)








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 36 | 2013-03-25 , 2:03 AM


Ubijao sam je svojim nejavljanjem, nekako sam voleo da trci za mnom, siguran da joj to nikada nece dosaditi.Ali dogodilo se bas to, dosadilo joj je da se igram sa njenim osecajima.Falile su mi njene poruke, pozivi, dani su bili prazni bez njih.I tada sam ja nesvesno poceo da radim njoj ono sto je ona nekada meni.Slao sam joj poruke na koje nije odgovarala, zvao je ali je pozive odbijala.Mrzio sam to njeno ponasanje koje je zapravo videla od mene, ali nisam odustajao.Nakon par dana poslao sam joj poruku ''kako si'', na koju je za cudo odgovorila - ''odlično sam, divan je osecaj kad prestanes da budes budala, a jos je divniji kad pravis nekoga budalom, hvala ti!!!

Added (2013-03-25, 0:03 AM)
---------------------------------------------


Pokušala sam se srediti,izaći se društvom u neki opušteni klub u kojem se pušta glazba.Navodno;da zaboravim. Došle smo nas tri s njih trojicom.Ušle zanosne.. Naposljetku i počela sam se zabavljat.Ali dah mi je stao kad sam ugledala te oči.Da da te crne oči,ako su me gledale prije,i voljele.Otrčala sam van,a naravno on za mnom."Zašto si otrčala,zar me se bojiš"odgovorila sam "Ne,što ti je? trebalo mi je zraka da se odmorim i da se smirim na ovoj kiši","OO da zaboravio sam da si voljela kišu"šapnula sam ali onako glasno"Nisi ti samo to zaboravio,zaboravio si cijelu mene..." zastao je. i kasnije odgovorio" Pa,ludice,od svega što si mi donjela kako bih te mogao zaboraviti? Ja kao svaka ponosna budala,znala si da ću otići,nisam ja za tebe onaj pravi,ali te želim i sad kao nikad do sad" poljubio me,i kasnije kad se spremao otići rekao je " Voljet ćemo se mi nekada,ne sada sigurno.ALi jednom,sigurno hoćemo,ne zaboravi to ludice"- nisam se brinula jer on je uvijek dolazio kad sam mu trebala.Ma kakva ljubav.Navika sad shvaćam da sam navika.











1667
poruka na forumu
317 1890



post # 37 | 2013-03-30 , 6:01 AM

Молим те, послушај оно што не кажем...

Немој да те заварава израз мога лица. Јер, ја носим маску, хиљаде маски, маске које се бојим скинути, а ниједна од њих нисам ја. У претварању сам прави мајстор, али не дај се заварати. За име Божје, не дај се заварати. Претварам се да сам сигуран да је све мед и млеко у мени и око мене да ми је име самоувереност а смиреност моја игра да је све мирно и да све контролишем и да не требам никога. Али не веруј ми. Можда се чини да сам смирен, али моја смиреност је маска увек променљива и која сакрива. Ипос ње нема спокоја. Испод ње је збрка, страх и самоћа. Али, ја то сакривам. Не желим да ико зна.

Хвала ме паника на помисао о мојој слабости и да ће ме открити. Зато френетично креирам маску да би иза ње сакрио ношалантно, софистицирано прочеље, да ми помогне да се претварам, да ме заштити од погледа који зна. Али баш такав поглед је моје спасење. Моја једина нада и ја то знам. Дакако, ако иза њега следи прихватање. Ако следи љубав. То је једина ствар која ме може ослободити од мене самога, од затвора што сам га сам саградио, од препрека што их сам болно подижем.

То је једино што ће ме уверити у оно у шта не могу уверити сам себе, да уистину нешто вредим. Али ја то не кажем. Не усуђујем се. Бојим се. Бојим се да иза твога погледа неће уследити прихватање, да неће уследити љубав. Бојим се да ћеш ме мање ценити, да ћеш се смејати, а твој би ме смех убио.

Бојим се да дубоко негде нисам ништа, да не вредим, и да ћеш ти то видети и одбити ме. Зато играм, своју игру, своју очајну игру претварања са сигурним прочељем извана и уплашеним дететом унутра. Тако почиње светлућајућа али празна парада маски, а мој живот постаје бојиште.

Када причам са тобом нормалним тоновима површног разговора. Кажем ти све, а заправно ништа, и ништа о ономе што је све, и што плаче у мени. Зато кад сам у колотечини, нека те не завара то што говорим. Молим те пажљиво слушај и покушај чути оно што не кажем. Што бих волео да могу рећи, али због опстанка морам рећи, али што рећи не могу.

Не волим ништа крити. Не волим играти гуламачке, лажне игре, желим престати са играма. Желим бити искрен и спонтан те бити ја, али ми ти мораш помоћи. Мораш пружити руку чак и када се чини да је то последње што желим.

Само ти можеш из мојих очију уклонити празан поглед живог мртваца. Само ме ти можеш призвати у живот. Сваки пут када си љубазан, нежан и када ме охрабриш, сваки пут када покушаш разменити јер уистину бринеш, моје срце добије крила, врло мала крила, врло слаба крила, али ипак крила.

Са својом моћи да ме оживиш, можеш удахнути живот у мене. Желим да то знаш.

Желим да знаш колико си ми важан, како можеш бити створитељ - до Бога праведан створитељ - моје особе, ако тако изабереш.

Само ти можеш срушити зидове иза којих дрхтим, само ти можеш уклонити моју маску, само ти ме можеш ослободити мога сеновитог света панике, и несигурности, из мога усамљеног живота, ако тако одлучиш.

Молим те одлучи. Не мимоилази ме. Неће ти бити лако.

Дуготрајно уверење о безвредности гради снажне зидове. Што ми ближе приђеш то наглије могу узвратити. То је неразумно, али унаврат томе што човеку кажу књиге, ја сам често неразуман. Борим се баш против оне ствари за којом чезнем. Али рекоше ми да је љубав јача од снажних зидова, и ту лежи моја нада. Молим те покушај победити зидове чврстом руком јер дете је врло осетљиво.

Ко сам ја можда се питаш? Ја сам онај кога знаш врло добро. Јер ја сам сваки човек на кога наиђеш и ја сам свака жена на коју наиђеш.

Замислите да вам свако јутро, када се пробудите, једна банка стави на рачун 86.400 евра. Шта ћете урадити?

Право правило: Све што нисте успели потрошити током дана узима вам се навече! Не можете варати, нити пребацивати новац на неки други рачун. Имате га право потрошити искључиво током тог истог дана али не заборавите да свако јутро када отворите очи банка вам отвара нови рачун од 86.400 евра за тај дан и тако сваки дан.

Друго правило: Банка може прекинути ту игру без упозорења! У било којем моменту може вас обавестити да је све готово и да се рачун дефинитивно затвара.

По мом мишљењу, несумњиво ћете добијати новац трошити на забаву и куповину поклона онима које волите. Трудићете се да вам сваки евро донесе срећу и задовољство.

Па где је таква банка?

Ту чудесну банку имамо сви ми на нашем располагању. То је ВРЕМЕ.

Свако јутро када се пробудимо наша животна банка нам отвара кредит од 86.400 секунди живота за тај дан до спавања. Што нисмо проживели тај дан - изгубљено је. Јуче је заувек прошло!

Свако јутро та магија се понавља. Зато немојмо заборавити незаобилазно правило да банка може затворити рачун сваког минута, без упозорења. У било које моменту живот може стати!

Шта ви радите са вашим 86.400 секунда на дан?

Живот је кратак, чак и онима који увек мисле да имају бескрајно пуно времена на располагању


ஐ Vuk je možda slabiji od lava ili medveda ali zato, nikad ne igra u cirkusu. ஐ








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 38 | 2013-04-05 , 9:00 AM



Ona je bila jedna od onih koje se ne prestaju nadati,a ni voljeti.. bez obzira koliko ju je puta povrijedio ona ga voli, i to svakim danom sve više.
Svaki dan se nada da kad uzme mobitel da će vidjeti njegov propušten poziv,poruku,svaki dan se nada da će doći do nje, svaki dan visi po sajtu i čeka da on bude online i da joj se javi..i to je polako ubija.
A znaš ubija ju i to što vidi da drugim curama lajka statuse,slike.. ubija ju sama pomisao da bi ga možda mogla vidjeti s drugom..i tako je svaki dan tužna, svaki dan je iscrpljena tom ljubavi koju osjeća prema njemu, ali isto tako svaki dan ga voli sve više i više,sve jače i jače.

Ne možeš ti nju promijeniti,ona ću uvijek biti onakva kakva je, luckasta i dijete u duši. Uvijek će od svega praviti zezanciju, nositi osmijeh na licu koliko god bilo teško jer zna, uvijek može biti gore. Takva je, vjeruje u bolje sutra. Zna da će doći. I zato ju nemoj mijenjati. Voli je onakvu kakva je!

''Raskinuo sam sa njom zbog misljenja mojih drugara, koji su mi govorili da je kurva, drolja, da me vara, da je ima svaki momak u gradu. Kada mi je govorila da me voli, da to nije istina, da cu ostati sam zbog njih, nisam joj verovao. Pitam se sta je istina? Odlucio sam da odem do njenog stana da popricam sa njom o svemu. Vrata mi je otvorila njena majka, pitao sam je gde je ona? Odgovorila mi je tihim glasom
da ne dolazi danima kuci. Zabrinuo sam se i otisao do njene najbolje drugarice. Rekla mi je da me je trazila, raspitivala za mene. Jedne veceri je otisla do mog stana gde su je sacekali moji drugari koji su je silovali. Nakon toga vise nije mogla da zivi. Uzela je moju sliku, otisla na mesto gde smo se upoznali i jedva primetnim glasom rekla: 'Ja sa ovim grehom ne mogu ziveti, oprosti mi ljubavi, zao mi je sto mi nisi verovao, jer da jesi nista ne bi bilo ovako'. Slusao sam njenu drugaricu kako prica a oci su mi se napunile suzama. Nakon toga vise nikada nisam verovao nijednom svom drugu. A nju cu i ako je vise nema, pamtiti do groba. I zato nikad ne veruj pricama o tvojoj devojci jer ako ti znaci veruj samo njoj, a na kraju drugar moze uciniti ono sto ne bi 100 neprijatelja.'


Znam da nećeš ovo pročitati, znam da se za mene nećeš raspitati, ali ipak ću ti napisati. Ti si najdivniji dečko koga sam ikada srela.
I bez laži najviše sam te volela.
Za sve sam kriva, izjeda me savest živa jer nesvesno upropastih sve, iako još uvek volim te.
Posle svega o čemu sam maštala, ja sam tebe dušo izgubila, a da te prethodno nisam ni poljubila.
Ne brini moja ljubavi neostvarena I daleka, jer I kad pomisliš da je gotovo idalje te voli tvoja Maja.


Added (2013-04-05, 8:00 AM)
---------------------------------------------
Pišem ovaj tekst ne iz potrebe da vas zadivim, ili da saznate nešto više o meni, već samo da olakšam svoje misli. Evo, recimo to ovako, ja ću napisati sve, a zamolit' ću vas samo za jednu stvar. Da me ne osuđujete.

Čitao sam neka istraživanja u kojima se govori o tome kako se čovjek zaljubi 4 puta za vrijeme svoga života. I nasmijao sam se.. Jer samo je prva ljubav ona iskrena, koju pamtimo od onog trenutka kad se zaljubimo, pa sve do groba. I mnogi će proći kroz naš život, neki će nas cijelo to vrijeme pratiti, držati za ruku, brisati nam suze... Ali, sjećanje na onaj prvi pogled, nehotičan dodir, osmijeh i sjaj iz očiju njenih to sve može baciti u sjenu. I pitam se da li sad sve vrijedi. Mnogi su pokušavali da opišu ljubav, da je dočaraju, ali nisu uspjeli potpuno da prenesu taj osjećaj na papir. Uspjeli su da poslože samo djeliće jedne ogromne slagalice, uspjeli su da prenesu djelić slike, ali čitavu sliku mogu da vide samo oni koji su zaljubljeni. Iskreno zaljubljeni. Ja ne mislim da ću uspjeti da dočaram ljubav ovdje, niti mislim da ćete vi uspjeti svu moju ljubav da vidite, ali barem pokušavam nešto...

Ja zapravo ne znam ni kad sam se zaljubio u nju, ne iz razloga da je to bilo davno, već iz razloga što je ona svaki dan bila u mojoj blizini. Iz dana u dan, otkrivali smo tajne jedno drugome, pričali o onome što smo željeli, što nas muči ili o lijepim stvarima koje nam se svakodnevno dogode. Ja sam za nju bio samo drug, dok je u mojim očima to prijateljstvo davno eksplodiralo i iz te eksplozije za mene je izrasla do sad neviđana oaza. Pored nje, svi su izgledali obično, dok je ona isijavala neku neobjašnjivu ljepotu.

Pokušavao sam da joj pokažem da ona za mene nije više prijateljica, ali bi ona u svakom našem razgovoru nagovijestila koliko joj znači naše prijateljstvo. I nisam želio to da joj uništim. Mogu reći da sam tada bio dijete, tek dječak u osmom razredu osnovne škole, kojem se prva simpatija pretvorila u nešto što nije znao da objasni. Sada razumijem to što se desilo, stariji za sam 4 godine, u kalendarskom smislu, dok sam psihički napredovao da razumijem stvari za koje moje vršnjaci i ne znaju.

Nego, da se vratim na temu. Prvi razred srednje škole, i shvatam da ja zapravo ne mogu bez nje. Shvatio sam da se nevina zaljubljenost pretvorila u ljubav vrijednu divljenja. Bio sam vjeran osobi sa kojom nikad nisam bio, sa kojom nikad poljubac nisam razmijenio. Oko nas sam stvorio zamišljenu tvrđavu zaštićenu nadom i mojim, tada, srcem junačkim. Slušao sam je dok je plakala na mome ramenu, jadikovala o mukama sa tadašnjim momcima i sve trpio. Svaka njena suza je bila još jedan nož u mojim leđima, osjećao sam se prevarenim. Tješio sam je, davao savjete i dalje glumeći njenog prijatelja. I tada je u meni sve puklo, odlučio sam da joj kažem.

Krivim sebe za to, jer sam u njenim očima i dalje bio sam dobar drug. I izgubio sam i onaj dio nje koji sam imao. I tada je polako počela da se udaljava od mene. Dan za danom, naš kontakt se svodio na minumum. I na kraju je došlo do toga da smo se samo pozdravili u prolazu. Ni sam ne znam koliko sam se puta okrenuo gledajući za njom, motreći svaki njen korak dok njena silueta postaje sve manja i manja. Gledao sam i onda kada bi skrenula u neku ulicu, pokušavajući da čujem barem još jedan njen osmijeh. A čuo sam samo korake prolaznika koji su u mene gledali pitajući se koji mi se vrag događa.

Dvije godine, dvije godine mučenja. I evo, prije dvije noći vidim ju u obližnjoj diskoteci, kako nehajno prođe pored mog stola, pozdravljajući prijateljicu koja je stojala tik do mene. A mene nije ni primijetila. Samo je prošla, ostavljajući mene da provirujem kroz gužvu nadajući se da ću vidjeti još neki njen korak. Pozvao sam je da dođe do mene, i na čudo svijeta, ubrzo se pojavila. Zbog glasne muzike morali smo biti blizu jedno drugome da bi se razumjeli, i u tom trenutku se u meni ponovo pojavi nada. Možda ona nikad nije ni nestala, već je samo tinjala negdje u pozadini, čekajući trenutak da se pretvori u vatrenu stihiju.

Gledajući njene usne dok je pričala, poželjeh da ona na trenutak zašuti, da mi samo dopusti da je poljubim, pa onda mogu i da umrem. Ah, valjda je nama Platoncima tako i suđeno, da nam se cijeli svijet vrti oko jedne osobe, iz godine u godinu.

By: Azem Kurtić (1divljak1)











2137
poruka na forumu
904 4467



post # 39 | 2013-04-08 , 10:29 PM

Čoveku starom 70 i kusur godina koji se celog života bavio stočarstvom, tačnije ovčarstvom, država odluči da pomogne u dodeli penzije koja bi mu bila dovoljna da preživi.
Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča jedan deo svog života koji nikad neće zaboraviti, i koji mu je ostao i ostaće u sećanju za života.
Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na kuče u šumi uzeo ga sebi i prisvojio. Prolazili su meseci i komšije mi počeše govoriti da sve više liči na vučicu i da je se trebam rešiti. Bio sam mlad i nisam nikoga hteo slušati, bila mi je privržena, gde god da sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su i godine…
Jednog dana kad sam bio malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cviljenje, dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo, izašao sam napolje i ugledao čitavo stado ovaca poklano, a vučica sva u krvi sedi i gleda pravo ka meni malo od straha malo od besa. Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mesta.
Nisam znao šta da radim sa ovcama pa sam pozvao komšije da ih odnesu dok se meso još nije ukvarilo.
Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tek tad sam shvatio šta sam uradio!
POUKA: Nije uvek sve kao što izgleda – Nikada ne procenjujte ljude i situacije na osnovu onoga što vidite na prvi pogled.


♥ ♥ ♥Pravog muškarca, s' kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, po inteligenciji. Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, kako vas grli - ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi vas drži taman onako kako treba, da znate čiji ste.."
Dj.B. ♥ ♥ ♥

♥ Ljubav je jedina stvar na svetu koja se umnožava samo onda kada se deli ! ♥








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 40 | 2013-05-21 , 10:26 PM


Jednog dana, jedan slepi covek sedeo je na stepenicima jedne zgrade, sa sesirom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: "Slep sam, molim vas pruzite mi pomoc."

Jedan slucajni prolaznik, igrom prilika strucnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapazajuci da je u sesiru bilo prisutno samo nekoliko metalnih novcica.

Savio se da bi mu pruzio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu,uzeo je karton, okrenuo ga ispisavsi novi natpis. U toku popodneva slucajni prolaznik se vratio do slepog coveka zapazajuci da je njegov sesir ovom prilikom bio pun novcica i novcanica.

Slepi prosjak prepoznavajuci ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nesto napisao na kartonu i sta je to mogao napisati.
Na sta ce prolaznik odgovoriti:

"Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na drugaciji nacin", nasmesi se i izgubi u guzvi.
I tako slepi covek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:

"Danas je prolece … a ja ga ne mogu videti".

Promeni strategiju kada se oko tebe sve naopako krece i videces da ce se pre ili kasnije okrenuti na bolje.



Covek umire i odlazi na nebo.Andjeli mu kazu:"Odvescemo te u raj, ali prvo da ti pokazemo pakao."Odvode ga na mesto sa velikom sredisnjom posudom punom kasaste hrane. Oko posude su jadne i gladne osobe. Svaka od njih ima kasiku dugacku po tri metra. Hranu mogu dobaviti, ali je, zbog duzine, ne mogu prineti ustima. I tako, ove pateticne osobe gladuju pored izobilja hrane.

Zatim ga andjeli odvode u raj.
Na njegovo iznenadjenje, ugleda istu scenu. Ponovo gigantska posuda sa hranom, ponovo ljudi sa kasikama od tri metra. Samo ovi su zadovoljni, srecni, nasmejani i zdravi.
"Zasto? U cemu je razlika da su ovi ljudi srecni i siti?", upitao je andjele.
"Pa zar ne vidis?", upitali su ga.

Kada je pazljivo pogledao primetio je da svaka osoba hrani kasikom susednu.
"Ovdje ljudi hrane jedni druge. Oni su naucili put ljubavi."

Added (2013-04-20, 1:28 PM)
---------------------------------------------

Nicega u njenom zivotu nije bilo sto nije mogla definisati, nicega osim odnosa sa njim.. Bio je jdan od onih muskaraca koji je znao videti bol iza laznog osmeha, znao je izmamiti osmeh onda kada se nije zelela nasmijati. Bio je jedan od onih koji je odlazio kad joj je najvise trebao i nije se javljao danima. Sa njim nikada nije znala na cemu je. Bio joj je sve i nista. Bio je njen a nikad ga nije imala :)

Added (2013-04-23, 9:29 PM)
---------------------------------------------


Znaš duso. Ja te volim.

I sam znaš da si odlazio od mene, i kada god bih te jedna od njih napustila meni si se vraćao.
Ja sam te uvijek čekala. Vjerovala ti. Mislila sam da si drugačiji. Da ćeš jednom shvatit
kolika je moja ljubav prema tebi. Borila sam se koliko sam mogla. Ulozila sam sve ne misleci
da cu to sve izgubiti, i sve sam izgubila sada imam 'ništa'.
I ne, ne kajem se.
Ti si od nedavno moja proslost. Jedna knjiga koju sam zeljela da citam zauvijek, ali bila je tako zanimljiva
pa sam je brzo procitala. A ti, ti ceš shvatiti, tek onda kada ti počnem nedostajati.
Poželjet' ćeš da se vratiš. A tada će biti kasno. Kasno je već sada,duso.
Tada će neko drugi biti tu, na mjestu na kojem si ti trebao biti. Neko drugi će da me voli
kada ti nisi htjeo. Neko drugi će biti moje sve, visi neces ti duso. Nikada. Nikada..

Added (2013-04-23, 9:31 PM)
---------------------------------------------

Zasto se sada vracas? Sada kad sam te pocela preboljevati. Sada kad sam osjetila mrvicu srece.Sada kad je moj osmijeh
ponovo zablistao, nakon dugo vremena.Sada kada pocinjem da vrstam svoju proslost na dobru i losu.
Želis da ides u vrstu dobre proslosti. Mili, ti si vec odavno svrstan u losu proslost.
Koliko god se sada trudio ja sam te tako odlozila, ne ja vec moje srce. Ja bih najradije da ides u dobru proslost.
Povrijedio si me. I ja bih to i oprostila, pa mozda i zaboravila. Ali srce, ono koči. Njega si povrijedio.
Nanio mi veliku bol. Ono odlucuje gdje ce ko, a ne ja..

Added (2013-04-26, 4:46 PM)
---------------------------------------------

Nemate vi pojma kakav je osjećaj kada pola vas nije tu... Fali mi onaj osmijeh, ona dva zelena oka... Fali mi svaka tiha nada i razgovor bez rijeći s njim. Ali prešutila sam sve, onako; ženski, ponosno!

Added (2013-04-30, 10:25 PM)
---------------------------------------------

Moram da prekinem prije nego što bude kasno...

Znam, biće teško, ali moram. S tobom sam naučila da letim, živim, naučila sam koliko sitnice mogu biti važne.Kad god pogledam u nebo sjetiću se kako smo zajedno gledali zvijezde, zagrljeni i sretni. Niko prije tebe nije znao da mi pokaže ljepotu noćnog neba. I uvek ću potražiti „našu“ zvijezdu, onu najsjajniju, samo da se podsjetim koliko smo se voljeli...

Do naše zvezde i nazad!? Nije ovo vrijeme za nas. Oduvijek sam znala da ne možemo vječno ovako, a da nikada nećemo biti dovoljno hrabri da to promijenimo. Ali nikada nisam ni slutila da ću te ovoliko zavoljeti... Možda to nisam smjela, ali srce ne bira, a još manje pita za dozvolu. Ne brini, ti ćeš naći drugu, zaljubićeš se...Možda neće imati moje oči, možda njene budu čak i ljepše... Bar će biti vrijedna tebe, tvog imena. Imaćeš sve što si oduvijek željeo. Šta da ti kažem, ja nisam važna, za mene ne brini. Ja sam to što jesam, ne mogu da promenim prošlost a budućnost mi bez tebe i nije važna.

Nisam više sigurna ni da li postoji sutra... Ja se najradije ne bi ni budila... Šta mi vrijedi sve kad nemam tebe... Nije mi jasno, što li se život tako igra sa mnom, čime li sam to zaslužila. Dobila sam sve što sam željela, ono o čemu sam godinama sanjala, i sve to za noć izgubila.Želim da znaš da se nikada nisam kajala niti gledala to kao grešku. Kako sam samo bila glupa kada sam vjerovala da ipak nije kraj. Pa čekao si samo nekoliko dana, moj prvi osmjeh, i njega si mi uzeo!

Nemaš ti pojma koliko boli kada nekog ljubiš a nisi siguran da će se to opet desiti. Uvijek misliš da je zadnji put... I pri svakom dodiru osjetiš strah, u svakoj riječi laž, u svakom osmijehu kriješ bol... Radiš ono što nikada ne bi i moliš Boga da se taj trenutak nikada ne završi. Gdje da odem da te zaboravim, šta da radim da ne mislim na tebe? Lako ću baciti slike, promijeniti muziku, ali kako da sakrijem nebo, kako da zaustavim vrijeme?Kako da sakrijem sve ono što me na tebe podseća... Mislio si da ću lako drugom...

Ne vjerujem da ću to ikada moći. Jer u svakom smetaće mi svaka riječ koja nije kao tvoja, svaki zagrljaj u kome neću zadrhtati. Ne dešava se to uvijek. Srećo moja, niko ne zna da ostane dijete u duši u ova teška vremena, to smo znali samo mi, dvije budale koje niko ne razumije. Mada nama nikada i nije bilo važno šta drugi misle.

Važno nam je bilo da je nama lijepo. Bili smo samo djeca koja se vole, djeca koja nisu znala šta ih čeka i nisu bila spremna na tugu. Želim da znaš da te nikada nisam varala ni lagala. Bila sam tvoja i nije me zanimalo postoji li bolji. U tebi sam vidjela dio sebe, nešto što niko drugi nema. Svi drugi su mi bili nekako smiješni, nebitni.

I veruj mi, kad god nisi bio tu, sve mi je bilo tako prazno. Ljudi oko mene a ja sama...sa tobom u mislima. Znaš, nedostajaće mi naš smijeh, naši poljupci, pogledi, naše sitne gluposti, a najviše će mi nedostajati tvoj zagrljaj, jedino tu sam se osećala lijepo, sigurno, ispunjeno. Ne znam zašto, ali najviše sam voljela da slušam otkucaje tvog srca, to je nekako unosilo mir u moje telo, moju dušu.Znala sam da naša priča ne može imati lijep kraj, ali srce je vjerovalo, željelo je da vjeruje u nas. Znala sam da poslije tebe neću moći da zavolim drugog.

Žao mi je što te nisam srela ranije, tada bi sve bilo drugačije... Bili bi najsrećniji par, gde bi nam bio kraj... a ovako, znam da nemam prava da te zadržim, da ti kažem koliko mi značiš, pokažem koliko te volim, da sam zauvijek samo tvoja... Ne želim ti ništa loše, naprotiv, želim da budeš sretan, ti to zaslužuješ.

Želim da se smiješ, jedino tvoj osmijeh može da mi popravi dan, možda mi baš on da snage da idem dalje. Ne krivim te. Nismo krivi ni ti ni ja, možda loša karma, ko zna. Možda je tako trebalo da bude... Samo te jedno molim, nemoj zauvijek da odeš iz mog života. Ti si jedina osoba na ovom svijetu kojoj vjerujem, ko me razumije... javi se ponekad, za tebe sam uvijek tu. Ne tražim ti mnogo, samo ponekad poneku riječ utjehe, jedino tebi vjerujem kada kažeš da će biti bolje... Budi tu tek toliko da znam da nisam sama na svijetu...

Added (2013-05-13, 2:00 PM)
---------------------------------------------

A eto, otjerao sam je od sebe po treci put, ovaj put je bilo drugacije.. Mnogo drugacije.. Javljao sam se njoj uvek, jer sam znao da ona nema snage da ne odgovori na moju poruku, poziv, nema snage da ako je zovem ne dodje. Tako to ide valjda kada se zaljubis.. Ne znam ja prijatelju da volim, ja nikada nju nisam voleo, nisam cak ni bio zaljubljen, ma nije mi se ni svidjla. Samo eto, voleo sam da provodim vreme sa njom, onako klasicno da je iskoristavam. Ali znas i sam da ljude koje volis ne lazes,a ja sam nju lagao, lagao iz dan u dan sve vise i vise.. A ona, ona je znala da je lazem, verovala je u sve te moje lazi. Pravila se hladnokrvna, bahata. Ali opet kada bih je pogledao, video bi se osmeh na njenom licu, veliki osmeh.. I one smrknute oci, kao da se ljuti na mene.. Dobra je ona osoba, samo eto, nije trebala da zavoli, nije trebala da zavoli nekog ovakvog poput mene. Ali znam i ja da je kasno sada sve, znam da je sada nema. I da sada pokusam da joj se vratim, dzaba. Voli ona mene, ali ima prijatelju ona ponosa, i zbog ponosa spremna je izgubiti sve. Takva je .. Znam prijatelju, cekam da kazes kako sam kreten, jesam, znam i ja. Ali cutim.. Ne zelim vise da joj se javim.. Srescu je nekada, videcu je da l' samu da l' sa nekim drugim, mene ce to zaboleti vise nego nju... Samo sto to ona ne zna, niti ce znati. Ali ako je vidim samu, zabolece nju vise. I procemo jedno pored drugog, izgovoricemo jedno cao u prolazu, jedan osmeh i to je to. Okrenuce se posle, znam da hoce... Ali dzaba sve to, uzalud je, uzalud me voli.. Ne moze vise biti moja. Ne moze ni da ja to sada zelim.. Pametna je ona, mnogo. Zasluzuje ljubav prijatelju. Mnogo ljubavi.. Ja sam bio kreten prema njoj, a ona je tog kretena uvek razumela, uvek bila uz njega. Nece vise prijatelju, sada je nema. Mozda mi bude falila nekada, ona, njena ljubav, sve pomalo.. Ali, falio sam i ja njoj, pa nije me bilo. Nece biti ni nje sada.. Mogao sam da je zadrzim nisam hteo, a kada budem hteo da je vratim, necu moci. Eto vidis kakav je zivot, imas – ne zelis. Nemas – zelis. Bice mi tesko, znam da hoce i njoj je bilo tesko....

Secanje
Iako je slomljena po sto puta, i ako su joj rušili njen svijet ...
Sačuvala je, ono što se spasiti da. Imala je i dalje onaj pogled, koji bi obogatio siromaha, čudna boja očiju, koje bi sjajile na mjesečini, čak i kad su maglile od suza...
Duša joj je bila čista, a osmijeh ... Onaj osmijeh, koji je izliječio i najdublje urezane ožiljke i rane...
Pa ti druže, reci, zar ne vrijedi takvu čuvati?

"Onda sam, prijatelju, shvatio sve iz nekog drugog ugla. Ona je bila uz mene kada to nisam ni znao, a ponekad ni osjetio. Nisam shvatao koliko je ljubavi posvetila i dala meni. Znaš, prisjetio sam se svega, i bilo mi je žao što sam je pustio da ode. Jednostavno je postala umorna od moga nemara, još samo jedna teška greška. Brinula se za mene, a ja to nisam shvatao. Kad mi je govorila da ću jednom pogledati nazad i vidjeti sve greške nisam joj vjerovao. Ali, znaš, tek sad shvatam da sam pustio najbolje što sam imao da ode."

Added (2013-05-14, 10:19 PM)
---------------------------------------------
Nije sramota.

Nije sramotno nositi na sebi odjeću koja nema potpis neke poznate marke...
Nije loša ona majka koja je dala svom djetetu za samo jednu kiflu danas...
Nema ništa lošeg u tome ako smo danas nekome otvorili svoje srce i ispričali sve što nam se skupljalo godinama...Nisi glup ako pogrešno napišeš neku rečenicu...Nije istina da si zaostao ako nisi završio fakultet...Takođe ne znači da si lijen ako si kući bez posla...Ne mora značiti da si ljutit ako ti čelo ponekad gleda u pod...Toliko toga je još za nabrojati...Napisati...Reći...Sramota je misliti samo na sebe...Rugati se onima koji su osuđeni na drugačiji život...Sramota je nekoga ogovarati i suditi, a ni ne poznajemo ga...Sramota je biti lijepo obučen, a ne znati biti iskren...Da... najkraće rečeno...Bez obzira na svo bogatstvo koje imaš...ako nemaš ono najvažnije i ljudsko u sebi...Nisi ništa...

Added (2013-05-21, 9:26 PM)
---------------------------------------------

U MOME SRCU

Jednog dana, jedan bogatas dade korpu
punu smeca jednom siromahu.

Siromah mu se nasmeja i ode sa korpom.
Isprazni je, ocisti i nepuni korpu predivnim cvecem.

Vrati se bogatasu,dade mu korpu, bogatas se zacudi i rece:
Zasto mi dajes tu korpu napunjenu predivnim cvecem ,
kad sam ja tebi dao smece?

Siromah mu odgovori
Svako daje ono sto ima u srcu.







  Gale



989
poruka na forumu
489 2507



post # 41 | 2013-05-21 , 10:43 PM

Quote (Leksi)
Evo druge:

Moja majka je imala samo jedno oko. Mrzio sam je... Bila je sramota za nas. U našoj školi ona je spremala hranu za učenike i učitelje.
Jednog dana dok sam još bio u toj osnovnoj školi moja majka je ušla u moj razred da me pozdravi. Bilo me je tako stid. Kako mi je to mogla učiniti? Ignorisao sam je, uputio sam joj pogled pun mržnje...i pobjegao. Kasnije su mi se prijatelji iz razreda rugali – Fuj, tvoja majka ima samo jedno oko!
Propadao sam u zemlju i želio da moja majka jednostavno nestane... Kad sam je opet vidio ustao sam i rekao joj – Ako od mene budeš pravila predmet ismijavanja bolje ti je da umreš!
Moja majka nije ništa odgovorila...
Nijesam zastao ni za trenutak da razmislim o tome što sam joj rekao, bio sam toliko pun ljutnje. Bio sam nezainteresovan za njene ośećaje... Želio sam otići iz kuće i nikad više imati nešto s njom.

U kasnijem životu sam učio puno i teško. Tako da sam dobio šansu da odem u Singapur na studije... Posrećilo mi se. Oženio sam se, kupio sam kuću i dobio svoju vlastitu đecu. Bio sam sretan sa svojim životom, sa svojom đecom i svim oko sebe mada sam nastavio živjeti u stranoj zemlji.

Ali jednog dana, moja majka je došla da me pośeti... Ona me nije viđela godinama, niti je ikad viđela svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja đeca su je počela ismijavati. Ja sam se izderao na nju zato što se samo tako pojavila, nepozvana. Vikao sam na nju – Kako si se usudila doći do moje kuće i plašiti mi đecu? Odlazi odavde, odmah!

Moja majka je samo tiho odgovorila – Oprostite, mora da sam pogriješila kuću – i nestala...

I onda, jednog dana, nakon nekoliko godina, pismo je došlo do moje kuće. Pozvan sam nazad u svoj rodni kraj radi godišnjice mature. Slagao sam ženu da moram ići na poslovni put. Poslije proslave, iz neke radoznalosti, svratio sam do našeg starog doma. Kad su me viđeli, suśedi su mi rekli da je umrla. Nijednu suzu nijesam puštio. Predali su mi jedno pismo za koje su rekli da je od nje...

Moj Dragi Sine,
Mislila sam na tebe cijelo vrijeme.
Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju đecu.
Bilo mi je drago kad sam čula da si uspio u životu i da ćeš doći na proslavu ovamo.
Ja možda neću moći ni ustati iz kreveta da te vidim.
Žao mi je što sam ti uvijek bila teret i sramota.

Vidiš, kada si bio dijete dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio jedno oko.
Kao majka, nijesam mogla podnijeti da odrastaš bez jednog oka.
Doktori su te pregledali i rekli mi da je moguće.
Ja sam ti onda dala jedno svoje...
Bila sam tako ponosna da znam da moj sin vidi svijet za mene, s tim okom.

S Ljubavlju, Za Tebe Uvijek...

Tvoja Majka...


Ovako nesto skoro nisam procitao, oci su mi zasuzile. :(
Svaka cast na ovom postu, sve pohvale!!!!!!!!!!! da gj



Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu da promenim, hrabrosti da promenim ono što mogu i mudrosti da prepoznam razliku među njima.








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 42 | 2013-05-24 , 7:21 PM

Nije da te ne želim više, ali sam se umorila. Umorila sam se od toga da budem umorna. Nemam više živaca da dešifrujem ono kad pišeš da me voliš, pa odeš malo do nje. I umorila sam se toga da ti budem drugi izbor. Ja sam rođena da budem nekome ili sve ili ništa. Ne vidiš to sad, ali vidjet ćeš nekad. Zbog tebe takvoga, želim da sam ti ništa.










2515
poruka na forumu
2013 17837



post # 43 | 2013-05-25 , 8:40 AM

Sedeo sam u razredu i posmatrao devojku pored
sebe. Bila je moja najbolja prijateljica. Gledao sam
njenu dugu kosu i zamišljen izraz na licu. Želeo sam
da bude moja, ali ona me nikada nije gledala na taj
način i toga sam bio svestan. Posle predavanja
zamolila me da joj dam beleške jer nije bila na predavanju. Dao sam joj ih. Rekla je ’’hvala’’ i
poljubila me u obraz. Hteo sam joj reći, hteo sam joj
reći da ne želim da budemo samo prijatelji, ali bilo
me je previše strah, ni sam ne znam zbog čega.
Nekoliko meseci kasnije zazvonio mi je telefon.
Javim se, i na drugoj strani čujem njen uplakan glas govoreći mi da joj je dečko slomio srce. Pitala me je
da li bi mogao doći do nje jer ne želi biti sama. I
naravno, odmah sam došao. Sedeli smo na kauču,
jeli čips i gledali romantične filmove. Gledao sam
njeno tužno lice, ali uprkos žalosti bila je prelepa. I
želeo sam je samo za sebe. Kasnije je rekla da je umorna i da želi reći, pogledala me u oči, rekla
’’hvala’’ i poljubila me u obraz. Hteo sam joj reći da
je volim, ali opet me je obuzeo strah, ne znam zbog
čega. Sledeće godine smo imali ples. Veče pre je
došla kod mene i rekla da joj se partner razboleo.
Ni ja nisam imao partnerku tako da smo odlučili plesati zajedno kao najbolji prijatelji. Kada se
čarobno veče završilo, stajali smo na njenom pragu.
Gledao sam je kada se nasmehnula i pogledala me
njenim prelepim očima. Rekla je ’’hvala, bilo je
prelepo’’ i poljubila me u obraz. Hteo sam joj reći da
je volim, ali previše sam se bojao da bih je mogao izgubiti. Prolazili su dani, meseci, i tu je bio dan
kada smo diplomirali. Gledao sam kako se popela
na binu da bi pročitala svoju diplomu. Bila je
prelepa. Pre nego što smo pošli kući došla je kod
mene, zaplakala a ja sam je zagrlio. Onda je sela
pored mene i rekla: ’’Ti si moj najbolji prijatelj, hvala’’ i poljubila me u obraz. Hteo sam joj reći da
joj ne želim biti samo prijatelj, da želim nešto više,
ali nešto mi nije dalo. Sedim u crkvi, moja drugarica
se udaje. Gledam je kako stoji pred oltarom i bila je
lepša nego ikada. Gledam kako govori ’’da’’ i pri
srcu mi postalo teško. Želeo sam da bude moja, ali ona voli drugog i toga sam bio svestan. Znao sam
da me nikada neće gledati kao njega. Pre nego što
se odvezla sa svojim mužem u novi život prišla mi
je, zagrlila me i rekla ’’hvala što si došao’’… Hteo
sam joj reći da je volim i želim za sebe, ali neki duh
u meni mi nije dao. Prošlo je mnogo godina i sada gledam u sanduk devojke koja je bila moja najbolja
prijateljica. Kada su čitali njen dnevnik koji je pisala
dok je bila studentica, pročitali su i ove reči:
’’Gledam ga i želim ga za sebe. Ali on me nikada
neće gledao kao ja njega i toga sam svesna. Hoću
da mu kažem da ne želim da budemo samo prijatelji, ali ne smem, bojim se da ga ne izgubim.
Toliko bih volela kada bi došao do mene i rekao mi
da me voli’’….’’Kako bih voleo da sam to i uradio’’
pomislio sam i zaplakao…


"If you have a problem with me, call me. If you don't have my number, then that means you don't know me well enough to have a problem." ✌️








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 44 | 2013-05-29 , 10:58 PM

I ako se desi da te ceznja obuzme, ako ti nekada dodju one noci koje te mislima odvuku meni, ako i otkucas nesto na svom telefonu i bude potrebno samo jedno dugme da i ja to procitam... nemoj. Nemoj da me stavljas u iskusenje... Nemoj. Odlozi telefon, gurni ga daleko od sebe, zaspi sa mnom u mislima... Smiji se, placi, veseli se, tuguj... samo mi se ne javljaj. Mozes to vjeruj mi, znam po sebi. Tako se ja borim svake noci.

...i reci svima kako je biti na vrhu, kako je biti jak i hrabar, kako je moći uraditi što želiš, kako je lijepo biti voljen i biti na ljubavnom nebu, još reci svima kako je kada te za ruku netko iskreno drži, samo...nemoj zabraviti da im kažeš ono što najbolje znaš...reci svima kakav je osjećaj slomiti tuđe srce!!!


"Voljela je moja široka ramena jer se osjećala ko mrvica kada bih je grlio...
Voljela je moje ruke jer su njezine izgledale tako malene dok sam ih držao...
Voljela je moju visinu,mogla je da obuje štikle i osjeća se ko djevojčica jer bi i dalje bila malena pored mene...
Voljela je kako treba da se sagnem da je poljubim ili da se ona popenje na zidić pored ceste... Čak se i smijala uvijek na to...
Voljela je kako se uvijek okrenem kada se rastajemo,kaže tako je znala da mi je stalo...
Sve je to voljela...A onda je odjednom zaboravila sve to...Zaboravila i otišla ko da nikad ništa moje nije voljela...
A ja... Ja se još uvijek okrenem,ako me razumijete..."

Kazu da je covjek jak onoliko koliko dugo moze izdrzati samocu.
A sto se samoce tice,pravi sam fanatik,znam.
I predugo sam je izdrzala.
Cekajuci,a ni sama ne znam sta sam cekala.
Nadajuci se,a ni sama ne znam cemu sam se nadala.
Hej,sve to dodje na svoje,odavno pravila znam,samo tuge se broje.










2602
poruka na forumu
1597 7677



post # 45 | 2013-05-31 , 1:42 PM

Grupa bivših studenata, sada već uspešnih poslovnih ljudi, okupila se i posetila jednog starog profesora s fakulteta. Razgovor je ubrzo prerastao u pritužbe o umoru, iscrpljenosti, stresu na poslu, u porodici i na svakom životnom koraku. Profesor ih je slušao s punom pažnjom i saosećanjem.
”Čini mi se da vam treba šoljica dobre kafe”, rekao je i povukao se u kuhinju. Vratio se s velikim loncem iz kojeg se pušila kafa i celim asortimanom šoljica.

Svaka je bila drugačija. Bilo je tu porcelanskih, plastičnih, staklenih, papirnih, kristalnih, keramičkih…Neke su izgledale skupoceno, kao da su stigle s dvora poslednjeg kineskog cara, druge su izgledale sasvim obično, treće su bile okrnjene i polupane…

“Poslužite se.”
Kad su svi bivši studenti imali šoljicu u ruci, profesor je primetio:
”Lepe i skupocene začas su planule. Na stolu su ostale, nedirnute, ružne, obične i jeftine šoljice. Za sebe želite samo najbolje, što vam je ujedno i izvor stresa. A ipak, izgled šoljice ne doprinosi ukusu. Lepša posuda obično je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono što ispijamo. Svima vam je u stvari trebala dobra kafa, a ne šoljica. Ipak ste posegnuli za najboljom. A onda ste nastavili merkajući tuđe šoljice.
Kad se uhvatite u vrtlog stresa i nezadovoljstva, setite se da je kafa poput života. A posao, novac i položaj u društvu… poput šoljice. Šoljica ne definiše, niti menja kvalitet života koji živimo.Ponekad, koncentrišući se samo na šoljicu, propustimo uživanje u kafi. Pijete kafu, a ne šoljicu.“

Najsrećniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku najbolje od svega.
Žive jednostavno, govore ljubazno, vole velikodušno…”


НИЈЕ ВАЖНО КАКВА СИЛА НАС НАПАДА,НЕГО КОЛИКУ СВЕТИЊУ БРАНИМО!!!


Forum » Opste diskusije » Nauka i Obrazovanje » Price koje nose u sebi poruku
Search:

Мини-чат

Legenda: [Administrator] [Super Moderator] [Moderator] [Urednik] [Forum Moderator] [VIP] [Donator] [Korisnik]