Quote (devils_angel)
Kako se netko moze kleti u ljubav prema osobi koju niti ne poznaje posteno? Nije li to zapravo zaljubljenost u vlastitu ideju ljubavi? Nije li to i razlog velikih ljubavnih razocarenja jer da uistinu volimo tog drugog ne bi li ga/ju prihvatili sa svim manama, vrlinama i razlicitostima? Nije li najlakse zaljubit se u vlastitu ideju te proklinjat sve duge koji se ne uklapaju u tu ideju? Svi drugi su krivi, a nikako nasa iluzija.
LJUBAV NAS PONEKAD CINI GLUPIM, NE PROMISLJENIM, SLEPIM, UHVATIMO SE SAME ZALJUBJENOSTI I SVE DRUGO NE POSTOJI ZA NAS DOK SE NE DESI NESTO LOSE, TEK ONDA SHVATAMO DA LI SMO I KAKO, KOLIKO VOLELI TU OSOBU. SHVATAMO NASE GRESKE STA JE BILO I STA JE MOGLO BITI DA SMO BILI PAMETNI. MSL DA NIKO DOK NE UDARI GLAVOM O ZID ZASLEPLJENOSTI NE SKONTA SVOJE PRAVE EMOCIJE I ZNACENJE RECI 'LJUBAV" I "VOLIM TE"