Ovaj izuzetno emotivan spot su me naterali da otvorim ovu temu. Umalo se nisam rasplakala Bacilo me na razmisljanje koliko sam ja zaista spremna da ucinim tako nesto za nekoga... Zaista volim ljude koji me okruzuju i to mislim na one meni izuzetno bliske, ali moram priznati neka sebicnost se rodila u meni kada sam pomislila sta bih ja uradila da se nadjem u takvoj situaciji. Da li suvise volim sebe, svoj zivot ili je to nesto u svima nama?
Kako vidite sebe u ovoj situaciji? Da li je zaista tesko odreci se vaznog dela sebe? Da li je to do mene ili smo svi pomalo sebicni?
mnogo sjeb vjerujem da ima takva ljubav moje licno misljenje i uvjerenje....sve to ok al ne znam sta je dalje bilo da li je ostala uz njega ili ne...ako nije nek vrati coeku oci
Kada idem tvojim putem meni stvarno nije jasno sta oduzima mi snagu kad te zelim zvati glasno tvoji koraci mi imaju tragove jasne ja sam posesivna zver iz samo meni znane basne nisam tvoja sena ni andjeo cuvar ni deo tvojih misli niti deo toga bar uvek se krio,pored tebe bio znala da postojim nisi dok sam na te mislio okreni se,vidi oko sebe dok ja cu znaj biti znaj iza tebe...
Moje misljenje na temu: Iskreno mislim da bi isto postupila pogotovo ako su deca u pitanju a i on ako je zasluzio ako ne onda nek gleda u ono sta je propustio Mnogo je tuzno mnogo !!