Kada idem tvojim putem meni stvarno nije jasno sta oduzima mi snagu kad te zelim zvati glasno tvoji koraci mi imaju tragove jasne ja sam posesivna zver iz samo meni znane basne nisam tvoja sena ni andjeo cuvar ni deo tvojih misli niti deo toga bar uvek se krio,pored tebe bio znala da postojim nisi dok sam na te mislio okreni se,vidi oko sebe dok ja cu znaj biti znaj iza tebe...
Tražeći ono što mi treba, a što ni sam ne znam tačno šta je, išao sam od čoveka do čoveka, i video sam da svi zajedno imaju manje nego što imam ja koji ništa nemam, i da sam kod svakoga ostavio ponešto od onoga što nemam i što tražim.
Ivo Andrić
Kako je čudan i glup insan. Izgubi zdravlje stičući bogatstvo. Zatim da bi povratio zdravlje potroši bogatstvo. Uništi sadašnjost brinući se za budućnost, a u budućnosti plače prizivajući prošlost. Živi kao da mu smrt nikada neće doći, a umire kao da se nikada nije ni rodio.