Ljudski vijek danas je sve duži. I čini se gotovo sve da doživimo duboku starost. Neki su čak u poznim godinama spremni krenuti od početka. Drugi opet „ostare“ čim pređu 40.-tu. Psiholozi kažu da smo stari onoliko koliko se osjećamo. Mjeri li se život godinama?
Ima ta jedna vrsta nedostajanja, po meni najgora, kada dvoje ljudi sjede jedno pored drugog i nedostaje im ono što više nisu... Nekada sam anđeo, nekada demon... ali sam uvijek 100% žena... Nikada nemoj odustati dok ne daš sve od sebe. Bolje je pokušati i ne dobiti ništa, nego ne pokušati i uvijek se pitati šta bi bilo da si pokušao...
Naravno da ne. Zivot se meri stanjem duha. Mada ruzno mi je videti kada se ljudi preko 50-te ponasaju ili oblace kao tinejdzeri, umesto da to rade kako im i prilici. Naravno da tu utice i nacin zivota. Zivot nekoga i pobedi pa taj neko ostari napopreko!
Ja zivot merim sretnim i tuznim trenucima, osmesima i suzama mojih najdrazih.... Moja porodica cini moj zivot, i hvala im na tome i sudbini hvala sto imam njih. Godine su samo broj.
Nisam od onih naivaca koji jedva cekaju neki buduci dan i raduju se rodendanima i Novim Godinama, naprotiv, meni vec dugo smeta to što vreme prolazi, i mada imam neke svoje trikove kako da ne mislim o tome, postoje stranice u kalendaru kad mi nema gde. Jesen je, znaci... Ponovo..."