Pocetna » Zdravlje


7 glavnih razloga neplodnosti.




  Ocenite članak: 0
pregleda: 861
Dodao/la: ElGato
datum: 2012-01-29


O bračnoj neplodnosti može se govoriti ukoliko ne dođe do trudnoće posle dve godine održavanja odnosa bez kontracepcije. Da bi se sterilitet mogao uspešno lečiti, potrebno je uraditi detaljne preglede kod oba partnera.

Problem začeća i rođenja deteta danas je aktuelan za mnoge parove. O tome šta savremena medicina može da uradi kako bi pomogla parovima bez dece govori endokrinolog Jelena Sinicina iz Moskovskog instituta kibernetske medicine.
U medicini se smatra da jedan par ne može da ima dece ukoliko više od dve godine ima redovne seksualne odnose, ne koristi kontracepciju, a opet ne dolazi do začeća. U tom slučaju budući roditelji moraju da se obrate stručnjaku, jer kako kaže dr Sinicina, postoji samo sedam uzroka neplodnosti i, ako se postepeno isključuje jedan po jedan, dolazi se do suštine problema.

1. Lenji spermatozoidi
Prvi uzrok steriliteta kod muškarca može biti veoma smanjen broj vitalnih spermatozoida i njihova snižena aktivnost i pokretljivost. Količina i aktivnost spermatozoida utvrđuje se veoma jednostavnom analizom, takozvanim spermogramom, kojim se procenjuje broj spermatozoida u mililitru semene tečnosti, njihov oblik, izgled i pokretljivost.
Takozvani uspešni spermatozoidi će se momentalno ustremiti ka svom cilju - jajnoj ćeliji. Ali, nažalost, postoje i nepokretni i slabo pokretni spermatozoidi, kao i oni koji se kreću u krug i nikad ne dostižu cilj. Ukoliko je količina aktivnih spermatozoida ispod 50 odsto, možemo govoriti o muškom sterilitetu.

2. Nekompatibilnost partnera
U veoma retkim slučajevima dešava se da organizam žene iz nekog razloga odbacuje spermu određenog muškarca na taj način što proizvodi specifična antitela. To je drugi uzrok bračne neplodnosti i naziva se imunološka inkompatibilnost ili neplodnost imunološkog porekla. I taj problem može da se reši određenim analizama kako bi se otkrila ta antitela u krvi i sprečio njihov nastanak.

3. Poremećaji menstrualnog ciklusa
Kad se isključe već pomenuti uzroci neplodnosti, prelazi se na pretrage kroz koje mora da prođe žena. Osnovni cilj tih pregleda jeste da praćenje svih etapa obrazovanja, sazrevanja i izbacivanja jajne ćelije spremne za oplodnju. Ali pre svega žena mora imati normalan menstrualni ciklus. Poremećaji ciklusa su treći uzrok bračne neplodnosti. Po pravilu, sveobuhvatno ispitivanje hormonskog statusa omogućava otkrivanje uzroka i primenu adekvatne terapije.

4. Formiranje jajne ćelije
Narušen proces formiranja „mlade" jajne ćelije i njeno oslobađanje iz folikule je četvrti uzrok neplodnosti, istina dosta redak. Najjednostavniji način kontrole obrazovanja folikula jeste ultrazvuk jajnika, koji se radi sedmog ili osmog dana menstrualnog ciklusa. U jednom jajniku bi trebalo da se formira minimum nekoliko folikula. Među njima treba da sazre jedan – dominanti, koji je veći od ostalih i neposredno učestvuje u ovulaciji. To se dešava otprilike sredinom ciklusa (od 11. do 13. dana). I taj proces može da se prati ultrazvučnim pregledom.

5. Policistični jajnici
Kasno sazrevanje dominantnog folikula i izostanak ovulacije peti je uzrok neplodnosti i naziva se sindromom policističnih jajnika. Taj problem se javlja prilično često i definiše se kao prisustvo povećanog broja izraslina (cisti) ispunjenih tečnošću na svakom jajniku. Ali u suštini, to nije ništa strašno, jer je reč o funkcionalnom poremećaju, koji se uspešno leči. Najvažnije je da se problem na vreme uoči.

6. Upala jajnika
Upala jajnika direktno utiče na proces začeća. Dominantni folikul mora da probije opnu jajnika, a kod upale ona je znatno zadebljala, pa folikul ne može da izađe iz jajnika. To je šesti uzrok steriliteta.

7. Neprohodnost jajovoda
Poslednji sedmi uzrok neplodnosti jeste neprohodnost jajovoda, jer se oplodnja sazrele jajane ćelije najčešće dešava upravo u njima. Prohodnost jajvoda se utvrđuje histerosalpingografijom: kroz grlić materice lekar ubrizgava kontrastnu materiju i na rendgenu prati njeno kretanje po jajovodima. Neprohodnost jajovoda se leči mikrohirurškim zahvatom ili laparoskopski da bi se uklonio uzrok.