Pocetna » Sport


NESTVARNA PRIČA: Posle pola veka rešena najveća sportska misterija




  Ocenite članak: 0
pregleda: 1018
Dodao/la: Gale
datum: 2015-02-09

Slike iz NESTVARNA PRIČA: Posle pola veka rešena najveća sportska misterija Slike iz NESTVARNA PRIČA: Posle pola veka rešena najveća sportska misterija Slike iz NESTVARNA PRIČA: Posle pola veka rešena najveća sportska misterija Slike iz NESTVARNA PRIČA: Posle pola veka rešena najveća sportska misterija


"Trebalo je da poginemo sa njima". "Trebalo je da budemo zajedno, do kraja". Govorili su, u neverici, tog aprila 1961. preživeli fudbaleri Grin krosa, čileanskog fudbalskog kluba sa engleskim nazivom. Govorili, uplakani, jer im je pola ekipe poginulo u avionskoj nesreći. Od tog aprila, sve do sada, skoro pune 54 godine, niko nije uspeo da pronađe olupinu u nepristupačnim vrhovima Anda. A onda se desilo pravo malo čudo.


Članak u novinama o avionskoj tragediji

Noć. Drugi april 1961, skoro sam jug Čilea. Grad Osorno do zore je proslavljao minimalnu ali vrednu pobedu omljene ekipe u Kupu. Poraženi, Grin kros, polako se pakovao za povratak u Santjago. Dalek put je čekao goste, čak 945 kilometara. U nedelju, dan posle utakmice, zbog proslave Vaskrsa po gregorijanskom kalendaru, nije bilo mesta u letovima za prestonicu. Dan kasnije - bilo je mesta u dva različita aviona. Jedan je išao zaobilaznim putem do Santjaga, uz nekoliko sletanja, a drugi direktno, samo je polazio malo kasnije. Ekipa se podelila.


Pogrebna povorka nakon nesreće

"Alfredo! Hej, Alfredo!", prišao je Alfredu Gutijerezu njegov klupski kolega, Hektor Toledo. "Čuj... Znaš da sam uzeo kartu za ovaj 'sporiji' avion, ali, hajde molim te da se zamenimo - u ovom tvom 'bržem' ima nekih ljudi koje znam. Daj da se zamenimo, molim te".

I, Alfredo je pristao. Uzeo je kartu na kojoj je pisalo ime njegovog druga, saigrača, i ušao kao "Hektor Toledo" u avion koji je išao dužim putem. U onaj "brži" ušao je pravi Hektor, zatim još sedmorica fudbalera Grin krosa, njihov trener Arnaldo Vaskez Bidoljo, sudije, što je, sa ostalim putnicima i članovima posade, ukupno dalo njih 24.

Kada je posle višečasovnog leta i mnogih sletanja i uzletanja zbog obilaznog puta Alfredo u utorak u zoru sleteo u Santjago, njega i "njegovu" polovinu tima dočekali su mnogi ljudi, novinari, fudbalski radnici.


Andi

"Poginuli su! Svi su poginuli!", mešali su se glasovi, a napadač Grin krosa, Alfredo Gutijezez, ništa nije razumeo. Ubrzo je sve postalo jasno: "brži" avion, Daglas DC-3, nestao je sa radara tri minuta pre ponoći. Svi su znali šta je to značilo, tim pre što je direktna linija za Santjago značila i prolazak iznad opasnih, ljudskoj stopi često nepristupačnih vrhova Anda.

Potraga za nestalim avionom je odmah počela. Pa trajala. I trajala. Ređali su se dani, ali je osmog ozvaničeno - avion se srušio i preživelih nema. Pronađen je na jednom od vrhova sprženi deo repa, pa iako u blizini nigde nije bilo ostatka aviona, bilo je jasno da je avion u vazduhu već bio izgoreo i raspao, pa su manji ili veći delovi pali po vrhovima Anda.

Ali, te delove niko nije uspeo da pronađe. Sahrana je zato obavljena uz stotine, hiljade ljudi koji su, simbolično, ispratili prazne kovčege polovine ekipe Grin krosa u večnost.


Sa ove fotografije, samo četvorica igrača nisu bila u kobnom avionu

Ostatak tima je i dalje bio u neverici. Više nije bilo velikog pojačanja, 25 puta reprezentativca Argentine Elise Murina, dvostrukog prvaka Kopa Amerike. Nije bilo trenera Bidolja, a ni malo više od polovine članova prve postave. Zapravo, samo četvorica su preživela od startnih 11.

Alfredo je ostao živ. Sa ostalim saigračima je dugo prebirao po tada ne tako davnim sećanjima. Nadali su se da će, dolaskom Murina, ponoviti slavu Grin krosa iz 1945, kada je taj klub jedini put u svojoj istoriji, otpočeloj 1916, bio prvak države. "Samo smo hteli da dugo budemo zajedno, da bismo napravili nešto posebno - da budemo prvi na tabeli. To nam je bio jedini san", reči su koje su odzvanjale tih dana u onom delu Santjaga u kome su se odvijali sumorni treninzi ostatka Grin krosa.

Te sezone, ekipa osakaćena tragedijom uspela je da opstane u ligi zahvaljujući dobrom početku šampionata, ali je bila 12, poslednja koja nije ispala. Već naredne sezone je pala u niži rang. A onda su Alfredo i drugovi, ojačani nekim novim klincima, koji su u njih gledali kao u najsrećnije ljude na svetu, a najtužnije sportiste, počeli da trče ka svom snu. Ka onom prvom mestu na tabeli.

I, prvo čudo se dogodilo: osvojili su prvo mesto. U drugoj ligi, da, ali - bio je to deo onog sna o kome su maštali zajedno sa onima kojih više nije bilo. Za njih su i igrali, ma kolicna bila uteha jedno takvo prvo mesto.

Godinu dana kasnije, Grin kros je prestao da postoji. Preselio se 500 kilometara južnije, u Temuko, promenivši ime zbog spajanja sa tamošnjom ekipom. Onima koji su nosili dres za zelenim krstom ostalo je da, dok su živi, svedoče o slavnim i tragičnim danima.

I, prošlo je pet decenija od one 1964. i tužne radosti preživelih članova Grin krosa koji su uspeli - da budu prvi. A onda... drugo čudo.

Planinari su pre neki dan pronašli u zabitima Anda neverovatno sačuvane delove srušenog aviona Daglas DC-3. Sa sve skeletima preminulih. Među njima - i tragično stradali članovi Grin krosa, te aprilske noći 1961.


Daglas DC-3 model aviona, sličan onome koji se srušio

"Kada sam video to na televiziji, osetio sam se... kako da vam opišem? Ja sam trebalo da budem u tom avionu, ja", uz suze se priseća Alfredo, koji u jednom malom kutku svoje sobe i dalje čuva kartu kojom je ušao u "sporiji" avion. Na njoj i dalje piše Hektor Toledo. Kao što su svi preživeli u svoja srca upisali sva imena stradalih.

Među onima kojima su sada oči pune suza je i Santjago Garsija, nekadašnji desni bek Grin krosa.

"Znate... Ovo je kraj jednog kruga. Završna faza jedne priče."

Nju, međutim, produžava Karlos Al-Konr, koji nije otputovao na gostovanje u Osorno zbog studentskih obaveza. Ostao je kod kuće, a ostao je i veran ekipi Grin krosa, kada je na terenu ostala da trenira samo njena polovina. Njega je ova razrešena misterija - iskreno obradovala.

"Bilo bi lepo da sada svi odemo tamo i oprostimo se, baš tamo gore, u planinu, na mesto gde su skončali. Ali... stari smo za penjanje po Andima, doći ćemo na sahranu. Bićemo opet svi na okupu, kao nekada".


Argentinska zvezda Eliseo Mourino bio je među igračima koji su stradali u nesreći

Kada do sahrane dođe, neće se čuti pištaljka trenera Bidolja. Neće majstorije pokazivati Argentinac Murino. Neće ni Hektor Toledo dobacivati "Alfredo! Hej, Alfredo!".

Ali, biće svi na okupu.

Kao nekada.


IZVOR