Pocetna » Estrada i Tv


Ružica Sokić: Pronađite ono što vas čini boljim.




  Ocenite članak: 0
pregleda: 1124
Dodao/la: ElGato
datum: 2012-01-13


U njenom životu gluma je odigrala glavnu ulogu. Ima raskošni talenat s kojim godinama osvaja publiku. A ove godine Ružica Sokić dobila je i najprestižnije priznanje za srpskog glumca – „Dobričin prsten“.


– Posebno mi je uzbudljiva činjenica da mi je žiri saopštio odluku 14. decembra, baš na moj rođendan – kaže.
– Nagrade su dragocena podrška, a ova je posebna jer s njom umetnik postaje deo najboljih u glumačkoj familiji.
Zadovoljna je sobom, svojom karijerom. Celoga života veruje u jednu posebnu misao – imamo samo ono što dajemo.
– Često me pitaju za to što nemam decu. Ko zna šta sve još nemam. Ali ja sam glumi dala sve. Nagrada, i to tako velika kakva je „Dobričin prsten“, znači i da je neko prepoznao tu moju posvećenost. Neko će možda reći da je to budalasto ili da je ludo, ali za mene je ta potpuna okrenutost ideji, potpuno predavanje umetnosti, odnosno glumi zapravo pun životni smisao.

Konobar, daj ovde dve „ružice“
Popularna glumica ima nadimak Ruža Soda, a dobila ga je, veli, od Milana Butkovića i Taška Načića.
– Kumovali su mi ta moja dva veoma dobra i izuzetno draga prijatelja, kojih nažalost više nema. Oni su voleli da popiju „ružicu“, kako su govorili, „sa dva sifona“. Ja nikad nisam pila, te sam tu imala minus jer nisam bila partner u kafani. A pošto nisam bila baš neko društvo, uz čašicu dobih nadimak.
Ružica je zaljubljenik u pozorište. Radeći na predstavi, glumci razvijaju specifičnu, vrlo snažnu bliskost, koja ih čini familijom.
Teško joj je, napominje, da izdvaja uloge u svojoj bogatoj karijeri jer zbilja ih je dosta bilo i na sceni i na ekranima.
– Malo mi je žao što se neke predstave koje sam jako volela nisu izigrale. Na primer, „Dugo putovanje u noć“, režija Bore Draškovića, bila je divna predstava, a eto ostala je neizigrana. Mnogo sam volela tu ulogu.

Ne ponašam se kao zvezda
Jedno od obeležja njene karijere jesu i uloge u predstavama rađenim po komadima Aleksandra Popovića, čuvenog dramskog pisca.
– Srećna sam što sam ponovo deo predstave po njegovom tekstu, a koju u „Ateljeu 212“ režira Ivana Vujić. Ovo što sada radimo na poseban način obuhvata više njegovih komada, zove se „Play Aca Popović“. Ima u tome i svojevrsne misije, da se iznova baci snop svetlosti na njegov čudesan spisateljsko-dramski svet – priča.
Ružica je, kažu upućeni, prva opsovala na sceni. Na pomen te „etikete“ koja je prati kroz smešak kaže: „Da, beše to u jednom mjuziklu. Rekla sam – ’bem ti. Ne znam da li to sada možete da zamislite jer je jezik danas toliko vulgarizovan. Zoran Radmilović je bio pravi virtuoz u umetnički opravdanom, dostojanstvenom korišćenju lascivnih izraza na sceni. To je bilo razbijanje klišea, osvajanje sloboda… A danas, danas je, bojim se, vulgarnost sama sebi cilj i svrha.“

Ružica je oduvek volela životinje, posebno pse. Na slici miluje Tošu terapeuta, jorkširskog terijera koji joj je, kaže, oplemenio život
Oduvek je važila za veliku damu. Negovana je i besprekorno lepa. Ukusi jesu različiti, ali neoboriva je činjenica da je mlada Ružica imala armiju muških obožavaoca.
Danas se po čaršiji šuška da se čuvena diva nekoliko puta podvrgla plastičnim operacijama, ali ona o tome nikada nije govorila. Niti potvrdila, niti demantovala.
U jednom intervjuu, pre izvesnog vremena, opisala je kako izgleda njen odlazak na Kalenić pijacu, čarobno mesto sasvim blizu njenog stana.
– Posle skoro 50 godina ne mogu da budem naročito interesantna seljankama na pijaci. Nisam za njih novo lice, ja sam njihova „ratna drugarica“. Smešno mi je ponekad što se ponašaju kao da sam ja još mlada, a one su, kao, babe. A ja sam njihova vršnjakinja, samo što su one sirote zapuštene. Ne razmišljam o sebi kao o nekoj javnoj ličnosti koja bi sad trebalo na poseban način da se ponaša pred svetom. Nekad, kad imam posla, izađem iz kuće, a zaboravim i da se počešljam. Nabijem kapu i neke naočare i idem – rekla je.
Kaže da se kao mlada neretko borila s kilogramima a da danas, uglavnom iz zdravstvenih razloga vodi računa o ishrani.
– Nikad nisam pratila modu. Imam svoj stil, možda bismo ga mogli nazvati sportskim. Meni je kod odeće posebno bitna udobnost, volim da me ništa ne steže – kaže Ružica (77).

Ako imate volje, sve možete
Pre izvesnog vremena Ružica se predstavila i kao pisac, i to autobiografskom knjigom „Strast za letenjem“ (Laguna). U toj ulozi se našla sticajem okolnosti.
– Kada sam slomila kuk, latila sam se pisanja. Ležala sam u bolnici. Ja sam, zapravo, pišući prebrodila muku. Oduvek sam volela da čitam, ali u tom spisateljskom smislu nemam nikakvih pretenzija. Izgurala sam svoju ideju i drago mi je što sam zabeležila vreme i prijatelje i kolege koji su sa mnom proveli jedno vreme. Mogih od njih više nema.
Kada se našla u bolnici, oči u oči sa zdravstvenim problemom, rekla je sebi: „Šta sad, nije to razlog da čovek potone.“
– I onda sam se uz izvesne sumnje i uz veliku podršku prijatelja Ljiljane Blagojević, Bore Draškovića i drugih latila pisanja autobiografije.
Nju prati glas da je veliki borac u različitim životnim (ne)prilikama.
– Ako se čovek, i u ovakvim i u onakvim okolnostim, s puno dobre volje i svom snagom istinski bori, može svašta da postigne i da uradi – kaže.
Odmalena je Ružica bila bolešljiva. Zato joj je imperativ bio da vežba, a onda je u tom zadatku pronašla pravu, istinsku radost.
– Volim da vežbam u grupi, u društvu. Možda mi je to ostalo od detinjstva kada sam sticajem okolnosti bila upućena na tada čuvene sportiste i zarazila se tom vrstom borbenog duha.
Zahvaljujući tom vežbanju, razne zdravstvene tegobe je lakše prebrodila.
– Naravno, različitim ljudima odgovaraju različite stvari. Ali čovek radi svoje sreće treba da nađe i razvija ono što ga čuva, što ga čini boljim i u mentalnom i u fizičkom smislu.


Često me pitaju za to što nemam decu. Ko zna šta sve još nemam. Ali ja sam glumi dala sve. Neko će možda reći da je to budalasto ili da je ludo, ali za mene je ta potpuna okrenutost glumi pun životni smisao.