Pocetna » Zdravlje


Šta nam se dešava tokom popodnevne dremke




  Ocenite članak: 0
pregleda: 965
Dodao/la: _Sweeper_
datum: 2011-11-07




Uhvatio vas je neki neobjašnjivi umor i "pada" vam glava... Pospanost je posledica nakupljanja adenozina, koji se luči u našem organizmu tokom dana. Ako ne spavate dovoljno u toku noći, visok nivo adenozina dovešće do očajničke potrebe za dremkom u popodnevnim satima.

Mozak "pumpa" GABA neurotransmiter, jedinjenje koje centar za san obaveštava da je vreme za spavanje. Istovremeno, on pomaže u umirivanju većeg dela moždanog stabla koje kontroliše pokrete mišića. Zahvaljujući tome ne "šutirate" kad sanjate da igrate fudbal.

Ako ste jako iscrpljeni, može se desiti da se vaš mozak "ugasi" pre nego što se telo u potpunosti opusti, što dovodi do nevoljnih kontrakcija mišića, pa onda imate one trzaje nogu ili ruku u onom polusvesnom stanju na granici sna i jave.

Zaspali ste... U prvih pet minuta, vaš mozak nije svestan, ali su vaša čula još na oprezu. Ako vas neko prodrma ili se začuje oštriji zvuk, odmah ćete se probuditi.

Kako krvni pritisak opada, puls se usporava, oči vam se više ne pokreću iza zatvorenih kapaka i sve će ostati tako usporeno neko vreme.

Tokom sledećih dvadesetak minuta, adenozin koji se nagomilao u vašem telu se razlaže. Istovremeno, nadbubrežne žlezde "spremaju" kortizol koji će vam pomoći da budete oštrog uma kad se probudite.

Vaš imuni sistem, koji je zbog umora bio pomalo "izbačen iz koloseka" počinje da se resetuje i vraća se u normalu.

Tokom poslednjih pet minuta...

Tokom kratkog popodnevnog odmora uglavnom ne stižemo da zapadnemo u dubok san. Ipak, ako ste jako iscrpljeni, može se desiti da zapadnete u REM (rapid eye movement) fazu, fazu dubokog sna, koju karakterišu brzi pokreti očiju iza zatvorenih kapaka. Iz ove faze teže se budimo, i ako je REM faza prekinuta buđenjem osećaćete se "grogi".

Ako posle polučasovne dremke ustanete i osećate se lošije nego kad ste legli, znači da ste premoreni i da vam treba ozbiljniji odmor. Popodnevno spavanje ne može da nadoknadi nedostatak sna u toku noći.

Bip-bip-bip! Zvoni vam alarm i u deliću sekunde vaš mozak oslobađa jedinjenja koja isključuju centar za san i omogućavaju vašem telu da se u trenutku ponovo "uključi". Osveženi ste, vaše moždane ćelije su aktivnije i "rade" efikasnije, a zahvaljujući niskom nivou adenozina osećate se kao novi.