|
Price koje nose u sebi poruku
| |
|
|
post # 1 | 2012-03-23 , 1:23 AM
|
Da li ste ikada procitali pricu iz koje ste izvukli pouku?
Ako jeste i ako zelite podelite je sa nama, jer covek se uci na greskama, pa bile one tudje greske ili licne prirode.
Evo za pocetak jedne:
Jednom beše jedan mali dečak koji je imao lošu narav. I njegov otac mu je dao kesu punu eksera i rekao mu da svaki put kada pobesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan ekser u ogradu. Prvog dana zakucao je 37 eksera u ogradu. Tokom sledećih nekoliko meseci on je naučio da kontroliše svoj bes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav nego zakucavati eksere u ogradu. I tako je došao dan, da tokom celog dana nije pobesneo. On je rekao to svom ocu, a otac mu reče da svakog dana kada bude uspeo da kontroliše svoje ponašanje iz ograde iščupa jedan ekser. Dani su prolazili i jednog dana dečko je bio u stanju da kaže svom ocu da je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Otac je rekao: "Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u besu kažeš stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čoveka ubosti nožem i izvući nož i posle toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju...
♥ ♥ ♥Pravog muškarca, s' kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, po inteligenciji. Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, kako vas grli - ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi vas drži taman onako kako treba, da znate čiji ste.."
Dj.B. ♥ ♥ ♥
♥ Ljubav je jedina stvar na svetu koja se umnožava samo onda kada se deli ! ♥
|
|
| |
|
|
post # 2 | 2012-03-25 , 5:41 PM
|
Evo druge:
Moja majka je imala samo jedno oko. Mrzio sam je... Bila je sramota za nas. U našoj školi ona je spremala hranu za učenike i učitelje.
Jednog dana dok sam još bio u toj osnovnoj školi moja majka je ušla u moj razred da me pozdravi. Bilo me je tako stid. Kako mi je to mogla učiniti? Ignorisao sam je, uputio sam joj pogled pun mržnje...i pobjegao. Kasnije su mi se prijatelji iz razreda rugali – Fuj, tvoja majka ima samo jedno oko!
Propadao sam u zemlju i želio da moja majka jednostavno nestane... Kad sam je opet vidio ustao sam i rekao joj – Ako od mene budeš pravila predmet ismijavanja bolje ti je da umreš!
Moja majka nije ništa odgovorila...
Nijesam zastao ni za trenutak da razmislim o tome što sam joj rekao, bio sam toliko pun ljutnje. Bio sam nezainteresovan za njene ośećaje... Želio sam otići iz kuće i nikad više imati nešto s njom.
U kasnijem životu sam učio puno i teško. Tako da sam dobio šansu da odem u Singapur na studije... Posrećilo mi se. Oženio sam se, kupio sam kuću i dobio svoju vlastitu đecu. Bio sam sretan sa svojim životom, sa svojom đecom i svim oko sebe mada sam nastavio živjeti u stranoj zemlji.
Ali jednog dana, moja majka je došla da me pośeti... Ona me nije viđela godinama, niti je ikad viđela svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja đeca su je počela ismijavati. Ja sam se izderao na nju zato što se samo tako pojavila, nepozvana. Vikao sam na nju – Kako si se usudila doći do moje kuće i plašiti mi đecu? Odlazi odavde, odmah!
Moja majka je samo tiho odgovorila – Oprostite, mora da sam pogriješila kuću – i nestala...
I onda, jednog dana, nakon nekoliko godina, pismo je došlo do moje kuće. Pozvan sam nazad u svoj rodni kraj radi godišnjice mature. Slagao sam ženu da moram ići na poslovni put. Poslije proslave, iz neke radoznalosti, svratio sam do našeg starog doma. Kad su me viđeli, suśedi su mi rekli da je umrla. Nijednu suzu nijesam puštio. Predali su mi jedno pismo za koje su rekli da je od nje...
Moj Dragi Sine,
Mislila sam na tebe cijelo vrijeme.
Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju đecu.
Bilo mi je drago kad sam čula da si uspio u životu i da ćeš doći na proslavu ovamo.
Ja možda neću moći ni ustati iz kreveta da te vidim.
Žao mi je što sam ti uvijek bila teret i sramota.
Vidiš, kada si bio dijete dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio jedno oko.
Kao majka, nijesam mogla podnijeti da odrastaš bez jednog oka.
Doktori su te pregledali i rekli mi da je moguće.
Ja sam ti onda dala jedno svoje...
Bila sam tako ponosna da znam da moj sin vidi svijet za mene, s tim okom.
S Ljubavlju, Za Tebe Uvijek...
Tvoja Majka...
Ja ne patim od ludila, ja uzivam u njemu!
|
|
| |
|
|
post # 3 | 2012-03-26 , 0:05 AM
|
DAN PO DAN
Postoje dva u svakoj sedmici zbog kojih se nikada ne trebamo brinuti, dva dana koja trebala biti oslobođena od svih strahova i slutnji.
...Jedan od ovih dana je JUČE; dan sa svim svojim greškama i brigama, sa svojim slabostima i zabludama, sa svojim bolom i patnjom.
JUČE je zauvek prošlo bez naše kontrole.
Ni sav novac sveta ne može vratiti natrag ono naše JUČE.
Ne možemo vratiti ni jedno delo koje smo počinili;
ne možemo izbrisati ni jednu reč koju smo rekli.
JUČE je zauvek otišlo u nepovrat.
Drugi dan zbog kojeg se nikada ne trebamo brinuti je SUTRA; dan sa svim svojim mogućim nesrećama, problemima, sa svojim grandioznim obećanjima i razočaravajućim rezultatima.
SUTRA je isto kao i JUČE, van naše kontrole.
Sutrašnje sunce će ponovo izaći,
ili u sjaju ili iza maske oblaka, ali će izaći.
No sve dok ne izađe, mi nemamo udela u nadolazećem SUTRA, jer ono tek treba da se rodi.
To nam ostavlja još samo jedan dan, DANAS.
Svaki čovek može izaći na kraj sa svojim danom.
Ali ono što nas lomi su ustvari te dve užasne večnosti: JUČE i SUTRA.
Jer nije današnje iskustvo ono što nas brine,
već kajanje i gorčina zbog nečega što se desilo JUČE i strepnja pred onim što se može desiti SUTRA.
I zato - živimo punim plućima, ali neka to bude DAN PO DAN.
♥ ♥ ♥Pravog muškarca, s' kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, po inteligenciji. Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, kako vas grli - ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi vas drži taman onako kako treba, da znate čiji ste.."
Dj.B. ♥ ♥ ♥
♥ Ljubav je jedina stvar na svetu koja se umnožava samo onda kada se deli ! ♥
|
|
| |
 437
poruka na forumu
| |
 65
| |
 203
|
|
|
post # 4 | 2012-03-26 , 1:14 AM
|
Leksi, divna prica rasplakala me je  ima jedna prica koju cu ukratko opisati jer se ne mogu bas sjetiti a ni naci na internetu djecak je dosao u restoran uzeo jelovnik i razmisljao dok je slasticarka stajala a na kasi je bila aguzva ljutito se proderala i rekla mu je da pozuri uzeo je mali sladoled u casici kada je pojeo platio je na kasi sladoled.Kada je slasticarka dosla k stolu pocela je plakati.Djecak je uzeo mali sladoled samo radi napojnice.Da bi mogao ostaviti napojnicu.
|
|
| |
|
|
post # 5 | 2012-03-26 , 3:25 AM
|
Jednom je jedna žena zalivala svoj vrt, kada je ugledala 3 starca pred svojim vrtom. Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla:
" Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite što god. "
Starci su je upitali: " Je li Vaš muž kući? "
"Ne ", odgovorila je, nije."
"Onda moramo otići, " rekli su.
Uveče kada joj se muž vratio, žena mu ispriča što se dogodilo.
" Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag, unutra ",
rekao je muž, i žena je otišla da pozove starce na večeru.
" Nažalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv."
Rekli su joj starci. " Zašto ne ?"
Upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na jednog i reče:
" Njegovo ime je Bogastvo."
Potom pokaza na drugoga i reče:
" Ovomu je ime Uspjeh."
" Meni je ime Ljubav."
" Sada pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas 3 pozvali unutra."
Žena se je vratila u kuću i sve ispričala mužu.
Muž presretan reče:
" Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"
na pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom:
" Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?"
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
" Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju !"
Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi:
" Pođi i zamoli Ljubav neka bude naš gost. "
Žena je pošla i upitala:
" Ko je od vas Ljubav ? Molim neka dođe i bude naš dragi gost."
Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću.
Druga 2 starca su krenula za njom.
Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav ?
Starci su u jedan glas odgovorili:
" Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga 2 bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god Ona ide, nas 2 je slijedimo !"
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.Added (2012-03-26, 2:25 AM)
---------------------------------------------
Jednog dana u parku uz dječije igralište jedna žena sjede na jednu klupu pored jednog čovjeka.
“Ono tamo je moj sin”, reče žena pokazujući prstom na malog dječaka u crvenom džemperu koji se je upravo spuštao niz tobogan u pijesak.
“Imate divnog sina”, odgovori muškarac. “A ono tamo na biciklu u bijeloj haljinici je moja kćerka.”
A zatim, pogledavši na sat, pozva svoju kćerku: “Je li vrijeme da krenemo kući, Melisa?”
Djevojčica je negodovala, “Još samo pet minuta, tata. Molim te, još samo pet minuta.”
Otac je klimnuo glavom i Melisa je na svoje opšte zadovoljstvo nastavila da vozi biciklo.
Minuti si prošli i otac ju je još jednom pozvao: “Je li sada vrijeme, Melisa?”
I Melisa je opet negodovala: “Još pet minuta, tata. Još samo pet minuta.”
Otac se samo nasmijao i rekao, “Ok.”
“O bože, vi ste sigurno jedan jako strpljiv otac”, reče žena koja je posmatrala njegove reakcije.
Čovjek se okrenu prema njoj i reče joj: “Njen stariji brat prošle godine vozio je biciklo u blizini ovog parka. Pijani vozač je naišao, udario u njega i ubio ga. Nikada nisam provodio mnogo vremena sa Tomijem…a sada bih dao sve na svijetu za još samo pet minuta sa njim. Zakleo sam se da neću ponoviti istu grešku i sa Melisom.”
“Ona misli da ima još pet minuta da vozi biciklo, a ustvari ja imam još pet minuta da je gledam kako se igra.”
♥ ♥ ♥Pravog muškarca, s' kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, po inteligenciji. Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, kako vas grli - ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi vas drži taman onako kako treba, da znate čiji ste.."
Dj.B. ♥ ♥ ♥
♥ Ljubav je jedina stvar na svetu koja se umnožava samo onda kada se deli ! ♥
|
|
| |
|
|
post # 6 | 2012-03-27 , 10:33 PM
|
andela,
to mi je davno ispricao deda. I dan danas je pamtim.
A imam je na cd-u i uvek je uz mene.
I ja se uvek rasplacem kad je procitam. 
Ja ne patim od ludila, ja uzivam u njemu!
|
|
| |
|
|
|
post # 8 | 2012-03-28 , 7:47 PM
|
Pitali su jednom jednog zaljubljenog coveka:
Zasto se ne divis lepoti ruze kao ostali?
Zasto se smes i pogledas u Sunce kada ono iznenada jos vise zasija, a ostali sklanjaju pogled od njegovog sjaja?
Zasto kada je najveca oluja i grmi ti izlazis iz kuce i kisnes?
...Zasto nocu izlazis i pricas Mesecu?
Zasto....
Covek ih prekida odgovarajuci:
Ruza je lepa, ali nikada niste videli Onu koja je posadila tu ruzu. Nikada niste osetili dodir ruku koje su razgrnule zemlju da bi ubacili seme ruze kojoj se sada vi divite. Niste osetili ljubav kojom je ta ruza negovana.
Niste vidjeli lice, osmeh, neznost... One od koje je ruza naucila tajnu lepote, cistoce, neznosti...
Sunce greje i obasava svako bice na planeti. Sunce vidi i Nju. Vidi najdivnije ljudsko bice. Svaki put kada Sunce vidi Nezinu srecu, osmeh, ljubav... onda jos jace zasija, jer se raduje uz Nju. Zar mislite da bih propustio da vidim nezinu srecu, pa makar izgubio vid? Njen osmeh, sreca, radost.... to je sve moje.
Oluja na koju izlazim nije nista u odnosu na strah da je Ona negdje sama i drhti. Kada izadjem saljem joj svu moju hrabrost, svu moju ljubav, saljem joj misli koje samo Ona sme da zna.
Nocu pricam Mesecu sve zelje, snove, nade... Pa u svitanje kada bude sretao Sunce neka sve isprica. Neka onda Sunce jutrom svojim prvim zracima pomiluje Njeno lice i prenese joj moje reci.
Za sva ostala pitanja koja ste imali morao bi vas pustit u moje snove.
Mojim snovima samo Ona ima pristup.
Ja ne patim od ludila, ja uzivam u njemu!
|
|
| |
|
|
post # 9 | 2012-04-25 , 2:44 PM
|
Draguljar je sedeo za stolom i kroz izlog svoje otmene trgovine promatrao prolaznike.
Neka se devojcica priblizila trgovini i prislonila nosic na izlog. Kao nebo plave oci radosno zasjase kad ugleda jedan od izlozenih predmeta.
Usla je odlucno i prstom pokazala ogrlicu od modrog tirkiza.
"To je za moju sestru. Mozete li mi je zapakirati kao dar?"
Trgovac s nevericom pogleda devojcicu i upita: "Koliko novcac imas?"
Ona se podize na prste, stavi na stol limenu kutijicu, otvori je i isprazni. Bilo je onde nekoliko manjih novcanica, saka sitnisa, nekoliko skoljki i figurica.
"Hoce li biti dovoljno?" upita ponosno.
"Zelela bih starijoj sestri kupiti dar. Otkada nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rodjendan. Uverena sam da ce je dar veoma obradovati. Njene su oci iste boje kao taj dragi kamen."
Trgovac je otisao u malu prostoriju i u zlatnocrven papir zapakirao kutijicu.
"Uzmi i pazljivo ponesi", rece devojcici.
Ona uze paketic kao pobednicki pehar i ponosno izadje iz trgovine.
Sat vremena kasnije u trgovinu ude prekrasna devojka s kosom boje meda i divnim modrim ocima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac pazljivo zapakirao i upita:
"Ova je ogrlica kupljena u vasoj trgovini?"
"Da, gospodjice."
"Koliko je kostala?"
"U mojoj trgovini cene su stvar poverenja, ticu se samo mene i mojih kupaca."
"Moja sestra je imala nesto sitnisa, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!"
Trgovac zatvori kutiju, slozi omot i vrati je devojci.
"Vasa je sestra platila najvisu cenu: dala je sve sto je imala".
"Ne budi nesrecan što u ovome svetu niko ne zna za tebe. Zašto,misliš da si toliko važan da bi te trebali poznavati? Kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe.
|
|
| |
95
poruka na forumu
| | |
28
| |
222
|
|
|
post # 10 | 2012-05-10 , 10:33 PM
|
Kako se čuva ljubav?
...Majka i dječak hodaju plazom...
U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni saku..."
Dječak stisne saku i sto je vise stiskao, to je vise pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bjezi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno saku..."
Dječak poslusa, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadrzati pijesak...!!!"
Na to majka, sa smjeskom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku zlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvas i dovoljno otvoren da bude slobodan..."
Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zastićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...
Eto... kako se čuva ljubav...
Grešila sam mnogo, ljubili me svici, na zabranjeno voće po mesečini se pela.
Grešiću još više to na mene liči, svoje grehe ne dam- sa njima sam cela!
|
|
| |
|
|
post # 11 | 2012-05-27 , 4:10 PM
|
Jedne noci mladic je sanjao kako ulazi u trgovinu! Iza tezge stajao je vrlo star covjek!
Sta ovdje prodajete gospodine? Upita mladic
Mudri covjek prijateljski odgovori:
Sta god zelite
Mladic pocne nabrajati:
...Ako je tako zelio bih svjetsko jedinstvo i mir,nestanak predrasuda i siromastva,vise ljubavi i sloge medju razlicitim religijama,jednaka prava za muskarce i zene!
U tom trenutku starac ga prekine:
Oprostite mladi gospodine,niste me dobro razumjeli,mi ne prodajemo plodove!Mi prodajemo samo sjemena!
Ja ne patim od ludila, ja uzivam u njemu!
|
|
| |
|
|
post # 12 | 2012-05-28 , 12:45 PM
|
Quote (Leksi) Vidiš, kada si bio dijete dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio jedno oko.
Kao majka, nijesam mogla podnijeti da odrastaš bez jednog oka.
Doktori su te pregledali i rekli mi da je moguće.
Ja sam ti onda dala jedno svoje...
Bila sam tako ponosna da znam da moj sin vidi svijet za mene, s tim okom.
S Ljubavlju, Za Tebe Uvijek...
Tvoja Majka...
sledila sam se..............................
Ljudi, ovi postovi su me sledili i rasplakala sam se....................
Srce me steze............. |
|
| |
|
|
post # 13 | 2012-05-28 , 4:17 PM
|
Kada vam se ucini da gubite kontrolu nad svojim zivotom, kada 24h na
dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i drzao
neke predmete iza sebe. Kada je sat poceo, bez rijeci je podigao veliku,
praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za
tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Slozili su se da
jest.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamencica i sipao ih u teglu.
Blago ju je protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica.
Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna.
Opet su odgovorili da jest.
Sljedeca kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska.
Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale supljine u tegli.
Pitao je jos jednom je li tegla puna. Studenti su skruseno odgovorili da jest.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije salice pune kave i sipao ih u teglu.
Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, 'hocu da shvatite da
ova tegla predstavlja vas zivot.
Teniske loptice su vazne stvari u vasem zivotu: vasa obitelj, vasa djeca, vase zdravlje, vasa vjera i stvari
kojima se strasno predajete.
To su one stvari uz koje bi vas zivot i dalje bio ispunjen, i kada bi sve
drugo nestalo. Kamencici su ostale stvari koje su vazne: vas posao,vasa
kuca i vas auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamencice i teniske
loptice.
Isto vazi u zivotu. Ako potrosite sve svoje vrijeme i energiju na male
stvari, nikada necete imati mjesta za one vazne stvari.
Vodite racuna o stvarima koje su kljucne za vasu srecu.
Igrajte se sa djecom.
Nadjite vremena za odlazak lijecniku.
Izvedite partnera na veceru.
Ponasajte se ponovo kao da vam je 18.
Uvijek ce biti vremena da se ocisti kuca i naprave popravci.
Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista
vazne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.
Jedna od studentica je podigla ruku i upitala sto je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. 'Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam
pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je zivot pun, uvijek ima
prostora za salicu kave sa prijateljem.'
*****************************************************************************************************
Paradoks našeg vremena kroz povjest je da imamo veće zgrade ali kraće živce,šire puteve a uža gledišta.Trošimo više ali imamo manje,kupujemo više ali uživamo manje.Imamo veće kuće i manje obitelji,više pogodnosti a manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma,više znanja ali manje rasuđivanja,više stručnjaka ali ipak više problema,više medicine ali manje zdravlja.
Pijemo previše,pušimo previše,trošimo nesmotreno,smijemo se premalo,vozimo prebzo,previše se ljutimo,prekasno liježemo,ustajemo previše umorni,čitamo pomalo,gledamo TV previše i molimo se prerijetko.
Umnogostručili smo naše imetke ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše,volimo prerijetko i mrzimo prečesto.
Naučili smo kako da preživljavamo ali ne i kako da živimo.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag ali imamo poteškože da pređemo preko ulice,da upoznamo novog komšiju.
Osvojili smo vanjski prostor ali ne i unutrašnji.
Uradili smo velike stvari ali ne i bolje.
Očistili smo zrak ali zagadili dušu.Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude.
Pišemo više ali učimo manje.Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati.
Pravimo više kompjutera da sadrže sve više informacija,da proizvode više kopija,a u stvari komuniciramo manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i sporog varenja,velikih ljudi i sitnih karaktera,brzih zarada i plitkih odnosa.
Ovo su dani dviju plata ali više razvoda,luksuznijih kuća ali uništenih domova.
Ovo su dani brzih putovanja,višekratnih pelena,moralnosti koja se može odbaciti,jednodnevih predstava,preteških tijela i tableta koje čine sve od hrane,da utišaju i da ubiju.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu.
Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti pismo i vrijeme kada možete odabrati da li ćete ga podijeliti s'nekim ili obrisati.
Zapamtite,recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem,jer ta mala osoba će sutra odrasti i otići.
Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas jer je to jedino blago koje možete dati srcem a ne košta ni pare.
Sjetite se da kažete ono „volim te“vašim voljenima,ali najviše od svega i mislite tako.
Poljubac,zagrljaj se zakrpiti povredu,sjetite se držati za ruke i cijeniti momente jer jednog dana ta osoba neće biti tu ponovo.
Dajte vremena,dajte ljubavi,dajte vrijena da podijelite vaše dragocjene misli s drugima.
1.Odacite brojeve.Starosnu dob,težinu,visinu....prepustite to doktorima,zato ih plaćamo.
2.Zadržite samo vesele prijatelje.Loša raspoloženja vas jedino vuku ka dnu.
3.Nastavite učiti.Naučite više o vještinama,vrtlarstvu,...o bilo čemu.Nikad ne dajte mozgu da bude besposlen.Besposlen um je radionica lošega.
4.Uživajte u jednostavnim stvarima.
5.Smijite se često,dugo i glasno.Smijite se dok ne izgubite dah.
6.Suze se dešavaju.Izdržite,odbolujte i produžite dalje.Jedina osoba koja je uz nas cijeli život smo mi sami.Budite ŽIVI dok ste živi.
7.Okružite se onim što volite,bila to obitelj,ljubimci,uspomene,muzika,biljke,hobiji,..bilo šta.Vaš dok je vaše sklonište.
8.Cijenite svoje zdravlje.Ako je dobro čuvajte ga.Ako je nestabilno popravite ga.Ako ga ne možete popraviti,nađite pomoć.
9.Ne preuzimajte krivicu.Krenite na put do šetališta,do obližnje pokrajine,do strane zemlje,ali NE tamo gdje je krivica.
10.Recite ljudima koje volite da ih volite u svakoj prilici.
I zapamtite:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo,nego momentima koji nam oduzmu dah.
Poruku je menjao/la fizica - Ponedeljak, 2012-05-28, 5:02 PM
https://www.youtube.com/watch?v=mNL6XTS8AZo
|
|
| |
|
|
post # 14 | 2012-08-14 , 11:21 AM
|
Quote (Fizica) Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo,nego momentima koji nam oduzmu dah.
Tako je.
Onda je moj zivot mnogo siromasan, crn, i tuzan.
Sokrat je vazio za mudraca.
Jednog ga dana potrazi neki covjek i rece:
-Znas li sto sam sve cuo o tvome prijatelju?
-Trenutak, odgovori Sokrat. Prije nego mi ispricas volio bih da prodes jedan brzi test: jesi li to sto mi zelis reci prosijao kroz tri sita?
-Tri sita?
-Da, odgovori Sokrat. Prije nego ispricas neke stvari o drugome, dobro je da uzmes malo vremena i prosijes ono sto zelis reci. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito Istine. Jesi li provjerio da je istinito ono sto mi zelis ispricati?
-Ne, pa i nisam. Nisam vidio samo sam cuo kako pricaju.
-Dobro! Ne znas dakle je li to istina. Probajmo iznova: pokusajmo prosijati drugacije, sada cemo uzeti sito Dobrote. Ono sto mi zelis ispricati o prijatelju, je li nesto dobro?
-Ne, bas suprotno! Cuo sam kako se tvoj prijatelj lose ponio.
-Dakle, nastavi Sokrat, zelis mi ispricati lose stvari o prijatelju a nisi siguran jesu li istinite. To i nije bas ohrabrujuce! Jos uvijek mozes proci test, jer je ostalo jos sito Koristi. Je li korisno da mi ispricas sve sto je moj prijatelj napravio?
-Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.
-Dakle, zakljuci Sokrat, ono sto si mi htio ispricati nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zasto bi mi pricao. Ne zelim nista znati od onoga sto si mi htio ispricati, i tebi ce biti bolje da sve to zaboravis.
"Medju prijateljima treba voljeti ne samo one, koje zaloste vase nesrece, nego i one koje nam ne zavide na sreci"
Sokrat
Ja ne patim od ludila, ja uzivam u njemu!
|
|
| |
|
|
post # 15 | 2012-08-14 , 2:45 PM
|
al se ja isplaka vi niste normalne 
Quote (Fizica) Kada vam se ucini da gubite kontrolu nad svojim zivotom, kada 24h na
dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i drzao
neke predmete iza sebe. Kada je sat poceo, bez rijeci je podigao veliku,
praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za
tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Slozili su se da
jest.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamencica i sipao ih u teglu.
Blago ju je protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica.
Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna.
Opet su odgovorili da jest.
Sljedeca kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska.
Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale supljine u tegli.
Pitao je jos jednom je li tegla puna. Studenti su skruseno odgovorili da jest.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije salice pune kave i sipao ih u teglu.
Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali. ......
ovo je iz Den Braunove knjige ::D jel tako
НИЈЕ ВАЖНО КАКВА СИЛА НАС НАПАДА,НЕГО КОЛИКУ СВЕТИЊУ БРАНИМО!!!
|
|
| |
| Legenda: [Administrator] [Super Moderator] [Moderator] [Urednik] [Forum Moderator] [VIP] [Donator] [Korisnik] |
|
