|
Price koje nose u sebi poruku
| |
|
|
post # 91 | 2014-04-10 , 9:50 PM
|
Poslije ljubavi ostaju telefonski brojevi koji blijede. Poslije ljubavi ostaju čaše sa ugraviranim monogramima ukradene po boljim hotelima. Poslije ljubavi ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše i da crte budu na istoj visini. Poslije ljubavi ostaje sto u kavani i začuden pogled konobara što nas vidi sa drugima... Poslije ljubavi ostaje na usnama metalni okus promašenosti i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6... Poslije ljubavi ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila, javi se ponekad, imaš još moj broj... Poslije ljubavi ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali... Poslije ljubavi, ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode, ostaju tajni znaci, ljubavne šifre... Ostaje tvoja strana postelje i strah da će neko iznenada doći, spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas, hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo" i odgovor: „Zar nećemo zajedno?" „Ovaj put ne."
Poslije ljubavi ostaju saučesnici, čuvari tajne koja nije više tajna, ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo poznati parfem na nepoznatoj ženi. Poslije ljubavi ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama, prepune pepeljare, prazno srce, navika da se pale dvije cigarete istovremeno, fotografije snimljene u prolazu, zagubljene ukosnice, taksisti koji nas nisu voljeli i cvijećarke koje jesu.
Poslije ljubavi ostaje povrijeđena sujeta.
Poslije ljubavi ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi ne ostaje ništa.
  Added (2014-04-10, 8:50 PM)
---------------------------------------------
Ova me posjeti na nekog meni jako dragog ..:(
I, šta kažeš? Nećeš se kajati jer si sad đubre prema njoj?" - "Hah, ne. Neću se
kajati. Izbacio sam je iz svog života. To je gotova priča." -"E, prijatelju, griješiš.
Itekako griješiš. Kajaćeš se, dobro ćeš se kajati. Kajaćeš se kada shvatiš koliko te je
voljela, koliko te čekala i patila za tobom.Onda kada niko nije bio tu, bila je ona.
Onda kada niko te nije mogao razumeti,jeste ona. Ne pričam ti ja ovo džabe. Imao
sam i ja jednu takvu koja je sve činila za malo moje pažnje, a ja je zanemarivao. Bio
đubre i nadao se da će me zauvijek voljeti.Sve su mi bile bolje od nje. Kada god sam
bio neraspoložen, bila je spremna da me sasluša. A znaš li gdje je sada?" -"Gdje?"
-"Eno je s drugim. Sretna je. Smije se i voli ga. Dugo je patila za mnom, a onda je
našla njega. On joj je uspeo dati sve što ja nisam hteo. Davao joj je sve, a ja nikad
ništa. Znaš, seti se ona mene nekad. Sjeti me se kao najgoru uspomenu iz svoje
prošlosti. Ja se sada kajem, ali vrijeme se ne da vratiti, vrijeme je protiv mene. Vrijeme igra
za nju. Njoj je donijelo zaborav, a meni ljubav prema njoj. Zato ti kažem prijatelju,
ne budi đubre, ne budi previše ponosan. Nazovi je. Pa, jedan poziv ne košta ništa.
Ne čini istu grešku kao ja. Ispravi to, dok još nije kasno. Dok te još voli..".
Jesi ti normalna?
-Kako za koga…
|
|
| |
|
|
post # 92 | 2014-04-13 , 0:43 AM
|
RODITELJSKO PISMO
Dragi sine / kćeri,
Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga,
budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.
Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam
odjenuti, budi strpljiv.
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.
I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj
me prekidati, saslušaj me!
Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek
ponovo, prije no što si utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne
vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću
razloga, da bi ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi
vremena i nemoj me gledati s podsmijehom na licu.
Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno
se obući, suočiti se sa životom.
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit
razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi
to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.
Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to,
da sam s tobom i da me znaš slušati.
Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.
Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži
mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si
pravio prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim
umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti, unatoč svim učinjenim
pogreškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti
na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada
me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i
pokušaj me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja
pomagao tebi, kada si počeo živjeti.
Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i
strpljivošću.
Vratiću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek
čuvao za tebe.
Volim te sine / kćeri
Tvoj tata / tvoja mama!Added (2014-04-12, 11:41 PM)
---------------------------------------------
ZAŠTO ŽENE PLAČU?
Dečak upita svoju majku: “Zašto plačeš?”
“Zato što sam žena” – odgovorila mu je.
“Ne razumem” – rekao je dečak.
Mama ga je samo zagrlila i rekla: “Nikada i nećeš.
Kasnije je upitao oca: “Zašto mama plače bez ikakvog razloga?”
“Sve žene plaču bez ikakvog razloga” – bilo je jedino što mu je otac znao reći.Dečak je odrastao i postao muškarac, i još uvek se pitao zašto žene plaču.
Na kraju je zamolio Boga da mu objasni molio ga je i molio . Kad mu se Bog obratio, upitao ga je:
“Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?”
Bog odgovori:
“Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna.
Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovog sveta, a opet dovoljno nežna da mogu pružati utehu.
Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njene dece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kada svi drugi odustanu, i da se brine za svoju porodicu u doba bolesti i nevolje bez prigovora.
Dao sam joj osećajnost da voli svoju decu bez obzira na sve, čak i ako ju je njeno dete veoma povredilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove greške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.
Dao sam joj mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povredio svoju ženu, ali povremeno testira njenu snagu i odlučnost da stalno bude uz njega.
I napokon, dao sam joj suzu da je isplače.
To je samo njeno na korišćenje kad god joj zatreba.
Vidiš, sine moj, lepota nije u odeći koju nosi, u njenom telu, ili u načinu na koji se češlja.
Lepota žene mora se videti u njenim očima, jer to je ulaz u njeno srce – mesto gde stanuje ljubav....
  Added (2014-04-12, 11:43 PM)
---------------------------------------------
Kako da znate da ste se zaljubili ???
Kad ti se dlanovi znoje, srce ubrzano kuca, a glas ti zastaje u grlu!
-To nije ljubav... To je Dopadanje
Ne mozes skinuti pogled il ruke s njega!
-To nije Ljubav... To je Pozuda
Zelis ga jer znas da je on tamo!
-To nije Ljubav... To je Usamljenost.
Privlace te drugi ali ipak ostajes sa njim!
-To nije Ljubav to je Lojalnost.
Ostajes sa njim jer znas da te voli ne zelis da ga povrijedis!
-To nije Ljubav... To je Sazaljenje.
Sa njim si, jer te ljubi i drzi za ruku!
-To nije Ljubav... To je Nesigurnost.
Da li si sa njim, jer jedan pogled na njega i srce tvoje preskace!
-To nije Ljubav... To je Strast.
Da li mu oprastas greske jer se brines za njega!
-To nije Ljubav... To je Prijateljstvo.
Da li mu govoris svakog dana da je jedini na kojeg mislis!
-To nije Ljubav... To je Laz.
Da li bi se odrekla svojih najdrazi stvari samo za njega!
-To nije Ljubav... To je Velikodusnost.
Da li on osjeca tvoje srce i dira te duboko u dusu, tako da te boli jako?
-Da to je LJUBAV !!!!!
Da li si sa njim zbog te sljepe, neshvatljice mjesavine bola, srece i uzivanja koja te privlaci njemu i cvrsto te drzi?
-Da To je LJUBAV !!!!!
|
|
| |
|
|
post # 93 | 2014-04-16 , 0:20 AM
|
Dosta je! Ostavi već jednom prošlost iza sebe jer nikada nećeš biti mlađa nego što si sad,
a vjeruj premlada si da bi bila slomljena. Dobro je. Razmišljala si.
Prevrtala uspomene po tisuću puta. Plakala si. Mučila se ali i naučila. Boljelo je, da.
Prvi put si umrla i ostala živa. To je najgore. Tko to preživi nije isti više.
Mala, to vidiš i sama. Dio tebe još umire, pusti ga da umre. Neka ide, nek’ ga nema.
Inače više neće biti tebe. A bilo bi šteta da izgubiš i budućnost zbog nekog za kog ne možeš ni
reći koju je ulogu igrao u tvom životu. Dobro je. Udahni. Izdahni. Pusti tu suzu što je krenula.
A sad s njom pusti i njega.. Pusti prošlost da bude prošlost!
Srednjoškolskim ljubavima nije suđen sretan kraj. Možete naći drugaricu sestre od tetke koja je
evo već treći put trudna sa svojim dragim iz školske klupe, ali to je izuzetak. Prava rijetkost.
Ostale mladalačke ljubavi te nauče da voliš, budeš voljen, da vjeruješ i daš nekom svoje srce bez rezervi,
da svaki dodir osećaš kao prvi, jer to verovatno i jeste. Ljubav u mladosti te ostavi sa ožiljcima i nema onog
koga ona nije promijenila. I upravo jer je toliko bolno divna, ona ne može da potraje. Sastruže sa tebe najnježnije
dijelove duše i pusti te ponovo u svijet, samog. To je zakon života, mladosti i ljubavi. Uživaj dok traje.
Ne misli na zauvijek.
Jesi ti normalna?
-Kako za koga…
|
|
| |
|
|
post # 94 | 2014-04-17 , 3:25 PM
|
"Ono što najviše čudi u ovom životu koji živim je činjenica da stalno u duši osjećam prazninu. Nedostajanje je postalo dio mene, pa mi već nedostaje i ono što imam, a uskoro ostavljam iza sebe; nedostaju mi prošla vremena, ali i ona koja tek treba da dođu... Pa gdje sam onda? Možda sam promašaj, a možda samo čovjek sa svim svojim bolima i radostima pomiješanim u jedno veliko i neobjašnjivo nezadovoljstvo tako svojstveno nama, ljudima. Šta god bilo, čekam novo jutro i nadam se boljem. Čekam novo sunce i vjerujem u bajke. Ostajem svoja, a ničija, grlim u sumraku sva svoja nedostajanja i u mašti sam na najsjajnijem pijedestalu pobjede, iako u stvarnosti postoji samo duša koja jeca i pati, čeka i do iznemoglosti plače i smije se, jer svaki dan nosi u sebi nešto što čovjek ne može objasniti, a zove se - život."
I dusa i telo sve je CRNO BELO, za ostalo nek nas ČUVA BOG ♥
Zagrli i poljubi me sada,
ostani bar noćas sa mnom do kraja,
gromovi nek lome nebo mog grada,
nek padaju letnje kiše po nama.... ♥♥♥♥♥
N♥♥♥
|
|
| |
|
|
post # 95 | 2014-04-17 , 11:38 PM
|
On: "Zašto ga voliš? Kakav je taj dečko?Zašto baš on?"
- Ona: "Stvarno želiš znati?"
- On: "Da."
- Ona: "On nikad mi nije kupovao skupe poklone, kao ti i ostali, ali se trudio da se prilagodi.
Nikad nije ni mirisao na skupe parfeme, kao ti i ostali, ali njegov miris cigara i alkohola je bio opijum za mene.
Nema skupo auto i u džepu 50€ svakog dana, kao ti i ostali, već nogu pred nogom, ima bar za kafu,
ali svaku stopu bih mu ljubila. Nije vješt sa riječima, kao ti i ostali, ali neke njegove riječi otkriju najlepši dio mene.
Ne nosi Pradu ili Nike, kao ti i ostali, ali sve curice se okrenu kad on prođe i pozdrave ga osmehom.
Nije mi pružio carstvo i svet na dlanu, kao ti i ostali, ali pružio mi je hod po beskrajnom nebu.
I ne pitaj zašto ga volim, ne želiš da znaš, ne poredi se, ni ti ni ostali, ali i da se uporediš na gubitku si."
- On: "Kako?! Zbog toga ga voliš?!"
- Ona: "Volim ga, i sve ovo nije razlog tome, volim ga, a ne znam zašto."
- On: "Zar ti nisam dao sve?"
- Ona: "Jesi, ali on je postao moje sve."Added (2014-04-17, 10:38 PM)
---------------------------------------------
procitajte ovo, necete se pokajati:
DEČKO: Ne mogu više ovako,zaista ne mogu!
CURA: Što ne možeš?
DEČKO: Prevario sam te..žao mi je!
CURA: Bolja je,zar ne?!
DEČKO: Nije! Ni jedna te ne može zamjeniti,ni jedna nije bolja od tebe!
CURA: Znala sam.
DEČKO: Šta?
CURA: ....
DEČKO: Jesam li te povrijedio?
CURA: Da!
DEČKO: Žao mi je,oprosti mi,jesam te iznevjerio?
CURA: Iznevjerio si nju!
DEČKO: A boli te prevara,zar ne?
CURA: ....
(3 mj. kasnije)
DEČKO: Ej malena!
CURA: Pogriješili ste broj gospodine!
DEČKO: A koga sam dobio?!
CURA: .... (spusti slušalicu)
2 god. kasnije)
CURA: Eno ga! (poviče)
PRIJATELJICA: Aha,vidim
CURA: A ti ga poznaješ?
PRIJATELJICA: Pa to mi je dečko!
CURA: Voli li te ?
PRIJATELJICA: Zaručio me,pogledaj!
CURA: Voliš li ti njega ?
PRIJATELJICA: Ne znaš ni sama koliko!^.^
CURA: .....
(3 god. kasnije)
CURA: Čemu suze draga?
PRIJATELJICA: Otišao je,napustio me,rekao je da ju voli.
CURA: Koga? Kamo je otišao?
PRIJATELJICA: Otišao ju je pronaći!
CURA: Ali koga?
PRIJATELJICA: Rekao je da je voli,da voli svoju malenu.
(4 god. kasnije)
PRIJATELJICA: Idemo na kavu?
CURA: Samo da sina otpratim u školu.
PRIJATELJICA: Nađemo se na starom mjestu u 14:00.
(3 sata kasnije)
SIN: Mama,mama..učitelj nam je pričao o svom ljubavnom životu.
MAJKA: I šta ti je rekao sine?
SIN: Da već 13 godina traži svoju malenu!:)
MAJKA: ""
SIN: Majko,zašto plaćeš?
MAJKA: Oprosti mi sine. -majka mu se razboljela,operacija je bila jedino rješenje.
(10 mj. kasnije)
MAJKA: Sine,moram ti nešto reći.
SIN: Volim te majko.
MAJKA: Odlazim k anđelima i bit ću tvoj anđeo čuvar,pratit ću te kroz život,čuvati te i nikada te neću napustit kao što je to učinio tvoj otac,znaj,mama te voli.
SIN: Umireš,zar ne majko? Nemoj me napustiti,molim te.
MAJKA: O sine moj! (zagrljeni) -srce joj prestaje kucati.
(4 mj. kasnije)
SIN: Učitelju,zašto ste svaki dan mojoj majci na grobu ?
UČITELJ : Tvoja majka je bila moja malena.
Jesi ti normalna?
-Kako za koga…
|
|
| |
|
|
post # 96 | 2014-04-18 , 0:11 AM
|
Kada sam stigao kući, večera je već bila na stolu. Svojoj sam supruzi rekao da za nju imam važnu vijest. Sjela je da me, kao i uvijek, sasluša. Gledala me i očekivala tu važnu vijest koju ću joj priopćiti. Bože, kakvu ću joj samo bol nanijeti… hoće li ona to moći podnijeti? Jezik mi se petlja… osjećam da neću moći izgovoriti ono što želim, a moram. Skupljam snagu i uspijevam izgovoriti: „Želim razvod.“
Prešle su te teške riječi i preko moga jezika i ranile ovu slabašnu ženu. Vidim da joj je teško. Bol koja se jasno vidi u njezinim izmorenim očima veća je od nje. Tako je velika da se ne može opisati. Samo je uspjela upitati: „A zašto?“
Zanemario sam njeno pitanje, kao da nije ništa rekla. Više nije bilo riječi. Zamijenio ih je njen plač. Iz ruke joj ispade žlica, a ona poluglasno reče: „Pa ti nisi čovjek!“
Cijelu je noć plakala i vjerojatno razmišljala zašto joj to činim. Stvarni razlog nisam mogao iznijeti. Kako da kažem da među nama više nema ljubavi i da sada volim drugu ženu?! Točno je da među nama više nije bilo one stare ljubavi.
Ujutro sam joj dao papire da potpiše sporazumni razvod braka, prema kome joj ostavljam stan, automobil i 30 posto dionica koje posjedujem u velikoj tvrtki. Samo ih je pogledala i poderala. U braku smo već deset godina, a sada smo samo dva stranca pod istim krovom. Među nama više nema bliskosti. Udaljili smo se jedno od drugoga. Njeno kidanje papira doživio sam kao nepotrebno odugovlačenje, ali od moje namjere ne može me ništa odvratiti. Volim drugu, i tu činjenicu ne može ništa promijeniti. Njen je plač za mene bio pokazatelj da je moja odluka ispravna. Ono što sam tjednima planirao, počinje se ostvarivati.
Vratio sam se kasno. Zatekao sam svoju suprugu kako nešto piše. Večeru nisam ni očekivao ni želio, pa sam odmah otišao na spavanje. Čitav sam dan proveo s drugom ženom i umorio sam se. U ponoć sam se probudio i vidio da ona još uvijek nešto piše. Tome nisam pridavao nikakav značaj, te sam ponovno zaspao.
Ujutro su na mom stolu bili papiri koje je ona u noći pisala. Napisala je uvjete pod kojima će potpisati ugovor o sporazumnom razvodu braka. Bili su to čudni zahtjevi. Za sebe nije tražila ništa, osim jednog mjeseca koji bismo još trebali provesti zajedno. Tražila je da se u tom razdoblju, pred drugima ponašamo kako se ponaša svaki normalan bračni par. Obrazložila je to činjenicom da naš sin ima ispite u školi, a ona ne želi da naš razvod loše utječe na njegov uspjeh. Bez razmišljanja sam pristao na taj njen uvjet. Ali, ona ima još jedan uvjet. Želi da svako jutro uradim ono što sam uradio prvo jutro našeg bračnog života. Traži da je svako jutro na rukama iznesem iz spavaće sobe. Pomislio sam da već gubi razum. Međutim, ako je to njena posljednja želja, i to ću ispoštovati. Ta, mjesec će brzo proći i ja ću biti slobodan.
O tim čudnim uvjetima, obavijestio sam svoju novu ljubav, a ona je podrugljivo primijetila da je to njen posljednji bezuspješni pokušaj da izbjegne razvod braka.
Sa suprugom već dugo vremena nisam dijelio postelju, ali kada sam je prvo jutro uzeo u naručje, moja osjećanja prema njoj probudiše se. Sjećanja su navirala. Bila su živa i snažna. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka s ovom ženom izašao je na površinu.
Naš je sin vidio kako sam ju uzeo u naručje, i počeo vikati: „Tata nosi mamu!“ Osjetio sam nekakvu gorčinu u grlu. Što bi moj sin rekao da zna što činim njegovoj mami?! Ne zna on koliku joj bol nanosim. Odnio sam je kroz dnevni boravak do kućnog praga, onako kako sam to učinio prije deset godina. Ona je zatvorila oči i prošaptala: „Molim te, nemoj još govoriti djetetu o našem razvodu.“ Kimnuo sam glavom, potvrdivši da neću.
Kada sam krenuo na posao, ona je stajala na autobusnoj stanici. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u automobilu a ona čeka autobus. Pored nje sam prošao kao da je ne poznajem. Taj prizor nikada neću zaboraviti.
Sljedećeg dana, dok sam je nosio, njen me miris podsjetio na sretne dane našeg bračnog života. Uvidio sam da sam je potpuno zapostavio. Vrijeme je ispisalo blage crte po njenu licu. Više nije mlada i lijepa kao nekada. I njena se kosa promijenila. Jedno me pitanje mučilo: Kakav sam ja to čovjek i činim li joj nepravdu(?!)
Četvrti dan, dok sam je nosio na rukama, vratila se ona nekadašnja bliskost prema toj ženi. Bio je to jak osjećaj koji me potpuno nadvladao. Darovala mi je deset najljepših godina svoga života. Bila je prema meni dobra i poslušna. Takva je žena pravo blago. Svaki naredni dan jačao je te osjećaje prema njoj. Iz dana u dan, moja je supruga bila sve lakša. Nije ju bilo teško nositi. Mislio sam da gubi težinu zbog briga i našeg skorog rastanka. Za ženu nema većeg udarca od razvoda braka.
Jednog sam dana promatrao kako traži odjeću da se odjene. Sva joj je odjeća bila prevelika. Tada sam shvatio da mi je lako nositi jer je smršavila.
Jednog dana, dok smo sjedili jedno pored drugoga, spontano sam pružio ruku prema njoj i nježno je spustio na njenu glavu. Tada je naš sin ušao i povikao: „Tata, vrijeme je da nosiš mamu!“
Njemu je bilo drago gledati kako ju nosim i to je postao sastavni dio njegova svakodnevnog života. Taj je trenutak iščekivao i radovao mu se. Ona ga je pozvala i zagrlila s toliko topline, kao da je to posljednji zagrljaj. Uzeo sam je i ponio iz sobe. Nježno je savila svoje slabašne ruke oko moga vrata… Osjetih prema njoj ono što sam osjetio kada sam je prvi put uzeo u naručje. Taj lijep osjećaj narušavalo je samo to što je ona sada mnogo slabija. Kada sam je uzeo u naručje posljednje jutro, nisam mogao nastaviti ni jednog koraka. Naš je sin već bio u školi. Ostali smo sami u kući. Nisam vjerovao da se tako nešto može dogoditi. Bez nje više nisam mogao. Mome kajanju nije bilo kraja. Spustio sam je na krevet, zagrlio i zaplakao. Molio sam je da mi oprosti i govorio: „Sve do sada nisam znao koliko si dobra i što mi značiš!“
Zatim sam istrčao iz kuće, sjeo u automobil i otišao do žene s kojom sam bio u vezi. Pred njenom sam kućom istrčao iz automobila ne zatvorivši vrata. Bojao sam se zadržavanja, da se ne bih predomislio i promijenio svoju odluku. Ona me čekala pred vratima s osmijehom na licu. Rekao sam: „Žao mi je, ali ja se nikada neću razvesti od svoje supruge!“ Moje su je riječi izbezumile. Bila je nepomična. Kroz suze je izustila: „Jesi li ti normalan?!“ ponovno sam se ispričao a ona me pljusnula i zalupila vratima.
Monotoniju u moj brak donijele su sitnice. Nismo se jedno od drugoga udaljili zato što se ne volimo. Nedostajali su samo poneka lijepa riječ i lijep postupak. Nosio sam je na svojim rukama samo mjesec dana i sreća se vratila u našu kuću. Vraćajući se kući, donio sam čvrstu odluku da ću od tada svako jutro nositi svoju suprugu u naručju, sve dok nas smrt ne rastavi.
Svratio sam u cvjećarnicu da kupim supruzi najljepši buket cvijeća. Prodavačica me upitala: „Što ćemo napisati na podsjetnici?“ Sav sretan rekao sam: „Nosit ću te u naručju sve dok nas smrt ne rastavi.“
Požurio sam kući da je obradujem, a moje je lice krasio osmijeh, koji nisam mogao skinuti s lica. Ušao sam u njenu sobu, ali… Moja je draga supruga nepomično ležala. Napustila je ovaj svijet.
Saznanje da se moja plemenita supruga mjesecima borila s tumorom, a da mene o tome nije ni obavijestila, pogodilo me kao grom iz vedra neba. Zato je onako naglo oslabjela. Poštedjela me brige i tuge, a ja sam je povrijedio na najgori mogući način. Okrenuo sam joj leđa kad joj je bilo najteže. Bio sam potpuno zaslijepljen i zaveden. Možda će ona meni i oprostiti, ali ja to sebi nikada neću oprostiti.
Znala je ona da na ovom svijetu neće dugo ostati, pa je željela poštedjeti našeg sina trauma kojima bi bio izložen da smo se rastali. Željela je da se naš sin mene sjeća kao čovjeka koji je iskreno volio njegovu mamu, svoju suprugu.
Udoban stan, luksuzni automobil, dionice i velika ušteđevina nisu jamac sreće u braku. Sitnice život čine i ljude usrećuju. Nađite vremena za svog životnog suputnika.
Nadam se da će netko izvući pouku iz onoga što se meni dogodilo i da će ova moja ispovijest spasiti koji brak i koju porodicu.
Nepoznati autor
********
Tekst je izvorno objavljen u časopisu ****, portal ***** objavio ga je s dopuštenjem.
|
|
| |
|
|
post # 97 | 2014-04-19 , 0:14 AM
|
Shvatila sam da ti vise nije stalo, da me zaista ne volis,da si sve zaboravio za jedan dan.Da sam ti postala nebitna.Tesko sam se pomirila sa tim, ali zivot coveka navikne na sve,pa valjda tako i mene.. Ne zelim da govorim lose o tebi, niti cu ikada, i sam znas to. Mozda se sve desilo prebrzo,mozda bez razmisljanja,ali vreme ne mozemo da vratimo. Posle svega ne mrzim te. Ne mogu to, posle toliko ljubavi ne moze mrznja da se stvori.Ne zelim ti lose, nikada ti nisam ni zeljela.Uvijek sam cinila da sve bude dobro.Mozda je to bilo uzalud! Znam, procice ih jos mnogo kroz nase zivote. Ali ima nesto cega cemo se sjecati, DOVEKA! I za kraj, zelim ti sve najbolje!
❤
|
|
| |
|
|
post # 98 | 2014-04-20 , 6:46 PM
|
''On nije savršen. Nisi ni ti, niti ćete vas dvoje bilo kada biti savršeni. Ali ako te on može nasmijati makar jednom, navesti te da razmisliš bar dva puta i ako priznaje da je ljudsko biće sklono greškama, ne puštaj ga i daj mu sve što možeš od sebe. Neće ti on recitovati poeziju, neće razmišljati o tebi svakog trenutka, ali će ti dati dio sebe svjestan da ga ti možeš razbiti. Nemoj da ga povrijediš, niti da ga mijenjaš i ne očekuj da ti da više od onoga što može. Smij se kad te usrećuje, vrišti na njega kad te naljuti i neka ti nedostaje kad nije u blizini.''
I dusa i telo sve je CRNO BELO, za ostalo nek nas ČUVA BOG ♥
Zagrli i poljubi me sada,
ostani bar noćas sa mnom do kraja,
gromovi nek lome nebo mog grada,
nek padaju letnje kiše po nama.... ♥♥♥♥♥
N♥♥♥
|
|
| |
|
|
post # 99 | 2014-04-28 , 3:35 PM
|
Fajlovi:
0803916.jpg
(30.4 Kb)
Mogu ja da sanjam snove sve dok si ti glavna uloga. Da.
|
|
| |
|
|
post # 100 | 2014-04-29 , 11:31 AM
|
...Prošao si pored mene,samo si me hladno pogledao kao skitnicu na cesti što prosi,okrenuo so se i pošao dalje.Dani su prolazili kiše su padale a ja sam i dalje tu sjedila tvoje oči tražila.Prišao si i pitao "djevojko trebaš li pomoć"sa sazeljenjem me gledao a znala sam odmah neprepoznaješ me.Na tvoja pitanja odgovarala nisam u oči te gledala,na tvoje riječi suza se u oku rodila.Dani su išli još sjedila sam tu na stepenicama u tvojoj ulici prisao si i pitao me dali dobro sam nisam ti odgovorila to se još i danas sjećam suza je krenula,tvoj dlan naslonio si mi na obraz suzu obrisao.Uoči sam te pogledala sjaj tvojih očiju izdao te,nešto te mučilo,tužan si bio dali si se možda prisjetio.Pitala sam te tada,hrabrost sam skupila dali si sretan sada?Ruku na koljeno naslonio si u oči me pogledao i otišao.Ostala sam sama kasnije vidjela sam s djevojkom si prošao okrenuo se par puta i pogledao a tada si se nasmijao njoj.Mjeseci su prolazili više nije me bilo,ti si me tražio nakon godinu dana sjela sam na klupicu pred stablom sjedila,hodao si prema meni pitao me "hej curo imaš li cigaretu?"Ne nepušim odgovorila, vidiš li djete imam sada,isto pitanje dali si sretan sa njom? postavila,odgovor nisam dobila.Dani su prolazili,sa sinom, tvojom ulicom prolazila a onda jednog dana stao je ugledao tebe i rekao pogledaj mama onom čovjeku ličim ima iste okice kao ja, dali mi on može biti tata?!A tada blistala sam sva,kosu skratila kao nekada oči našminkala,stala pred tobom i rekla upoznaj imenjaka svoga.Bez riječi ostao si,tada si shvatio da sam to bila ja,devet mjeseci na stepenicama pred tvojim vratima sjedila a onda u mrak nestala.kleknuo si suza ti se u oku rodila,stisnuo si ruku moju,zagrlio sina i rekao oprosti mi za sve.Na koljenima pustila te,uplakanog kao djete sjedio si,sa sažaljenjem te gledala i pitala dali sada osjećaš bol,tako je mene boljelo kada si me ostavio.
|
|
| |
|
|
post # 101 | 2014-05-02 , 11:18 PM
|
Nema više budnih noći, poruka u gluho doba, propuštenih poziva, skrivenih pogleda - ničega. Nema te pijanosti koja će me opet ohrabriti da te zovem, nema više te ljubavi koja će me vraćati tebi, nema više tih uspomena koje će me natjerati da te svaki put opet poželim i kazem volim te......
Added (2014-05-02, 10:18 PM)
---------------------------------------------
Veoma siromašan covjek živio je sa svojom ženom.
Jednoga dana njegova žena koja je imala veoma dugu kosu zamolila ga je da joj kupi češalj za kosu... čovjek se osjećao rastuženo i rekao je - ne. Objasnio je da nema dovoljno novca čak ni da popravi kaiš na satu koji je pukao. Ona nije insistirala.
Čovjek je prolazio pored radnje sa satovima i prodao svoj oštećeni sat po niskoj cijeni, a onda otišao i kupio češalj za svoju ženu. Uveče se vratio s posla sa češljem u ruci spreman da ga da svojoj ženi. Bio je iznenađen kada je svoju ženu vidio ošišanu, sa veoma kratkom kosom. Ona je prodala svoju kosu i držala u ruci novi kaiš za sat. Suze su im istovremeno potekle iz očiju, ne zbog bezuspješnosti njihovih akcija, već zbog uzajamnosti njihove ljubavi.
POUKA: VOLJETI NE ZNAČI NIŠTA, BITI VOLJEN ZNACI NEŠTO, ALI VOLJETI I BITI VOLJEN OD ONOGA KOGA VOLIŠ, TO JE ZAISTA SVE. NIKADA NE UZIMAJTE LJUBAV OLAKO! :) Predivno :)
❤
|
|
| |
|
|
post # 102 | 2014-05-04 , 9:39 AM
|
Bili smo samo prijatelji i tako smo se i ponasali... Pred ocima drugih. Ali nasamo smo bili puno vise od prijateljstva, a ipak, daleko od ljubavi. Rec 'ljubav' bila je zabranjena, a u svakom nasem pokretu, udisaju, pogledu, dodiru - bilo je ljubavi. Valjda zato što je bila nemoguca, bila je zabranjena. Pa smo radije bili "samo prijatelji" i imali alibi za ljubav. I ne znam zasto, i ne znam kako, ali i onda kad pronadjemo ljubav koju smemo tako zvati, ona zabranjena ostaje u nama zauvek...
I dusa i telo sve je CRNO BELO, za ostalo nek nas ČUVA BOG ♥
Zagrli i poljubi me sada,
ostani bar noćas sa mnom do kraja,
gromovi nek lome nebo mog grada,
nek padaju letnje kiše po nama.... ♥♥♥♥♥
N♥♥♥
|
|
| |
|
|
post # 103 | 2014-05-07 , 11:03 PM
|
Imam jednog prijatelja. Poznajem ga od prvog razreda. Bio je najbolji dječak u školi, jer se na svakom odmoru igrao žmire sa mnom i pratio me je kući kada me je bilo strah da idem sama. Kasnije mi nije bio više toliko drag. Prestao je da ide sa mnom kući i igrao je fudbal sa drugim dječacima tokom odmora. Kada bi me ugledao, okrenuo bi se i pričao sa svojim prijateljima. Kada sam imala jedanaest godina moji roditelji su se razveli. Nisam željela da to kažu mojim prijateljicama. Međutim, moja majka me nije mogla gledati tako tužnu, pa ga je pozvala. Došao je i ostao cijeli vikend. Ležali smo na krevetu i gledali TV, plakao je skoro onoliko koliko sam i ja. Svaki put kada ne bih plakala tokom neke reklame, dozvolio mi je da pojedem po jednu kuglu sladoleda od čokolade. Poslije toga je opet išao sa mnom svaki dan kući. Godine su prolazile. Bio je sa mnogim djevojkama, s kojima se i rastavio, ali sam ja uvijek bila ona koju je po noći otpratio kući. U trećem razredu srednje škole, tokom časova matematike, sjedila sam kraj njega. Buljila sam u njega i njegove zelene oči. I u tom trenutku shvatila sam, zašto mi je majka uvijek govorila da su oči ogledalo duše. Tada sam poželjela da mi bude nešto više od druga, iako sam znala da on to ne želi. Slijedeće godine učestvovao je u školskoj pozorišnoj predstavi. Sjedila sam u prvom redu i smješkala mu se, dok je stajao pod svjetlima pozornice. Izgledao je nevjerovatno lijepo i sretno – uzvratio mi je osmijeh. U tom trenutku opet sam poželjela da budemo nešto više od prijatelja, ali sam znala da on to jednostavno ne želi. Nekoliko sedmica nakon toga jedna od mojih prijateljica postala mu je djevojka. Svi su pričali kako su odličan par, jer je i ona bila isto tako lijepa i popularna kao i on. Ali sam ja bila ona koju je svako veće vozio kući. Tako smo jedno veće ostali malo duže u autu - pričao mi je kako je to najbolji period u njegovom životu. Pogledala sam u njegove zelene oči i znala sam da je istina to što govori. Poželjela sam da ja budem ta zbog koje ima najbolje vrijeme u svom životu. Željela sam da budemo više od prijatelja, ali sam znala da on to ne želi. Slijedeći dan u školi morali smo pisati sastav na temu „Prva ljubav“. Znala sam o čemu želim pisati, ali nisam mogla. Kada sam pogledala svog najboljeg prijatelja kako se smješka mojoj prijateljici, poželjela sam da ja budem ta o kojoj bi pisao u svom sastavu. Imala sam želju da budemo nešto više od najboljih prijatelja, ali sam naravno znala da je to nemoguće. Moja prijateljica me je nazvala nekoliko sedmica poslije toga da mi kaže da ju je ostavio. To veće sjedili smo jako dugo u autu. Pričali smo o našim prijateljima, o školi, muzici... Rekao mi je da moju prijateljicu nikad nije volio. Poželjela sam u tom trenutku da meni kaže kako me voli. Htjela sam da budemo više od najboljih prijatelja, ali sam znala da on to ne bi želio. Vrijeme je prolazilo. Odlučio je da nakon mature ide u Kanadu na godinu dana. Na oproštajnom slavlju mi je rekao kako sam njegova najbolja drugarica. Pogledala sam u njegove prelijepe zelene oči i poljubila ga u obraz. Htjela sam da mi kaže kako me ustvari voli i da želi da budemo više od najbolji prijatelja, ali sam znala da on to ne želi. Vrijeme je prolazilo... Kada se vratio, rekao mi je kako je u Kanadi upoznao djevojku i da se želi ženiti. Upoznala sam je. Kada me je pitao šta mislim o njoj, odgovorila sam da mislim da je jako lijepa. A on je meni na to uzvratio da je našao ljubav svog života. Opet sam poželjela da budemo više od prijatelja, ali sam znala da on to ne želi. To veće me je zadnji put vozio kući. Tokom vjenčanja sjedila sam u prvom redu, a on je ponovo stajao pod svjetlom kao u pozorišnoj predstavi, samo što su to ovaj put bila svjetla u crvki. Izgledao je prelijepo i sretno. Nasmijala sam mu se, a on je uzvratio. Pogledala sam u njegove zelene oči i znala sam da je iskren. U tom trenutku poželjela sam da ja stojim ispred oltara sa njim. Željela sam da mi bude više od najboljeg druga, ali sam i znala da on to ne želi. Nakon vjenčanja moj najbolji drug se preselio sa svojom ženom u Kanadu. A ja sam ostala... godine su prolazile. Danas opet sjedim u crkvi... na njegovoj sahrani. Saznajem da se već nakon nekoliko godina razveo od svoje žene. Naša bivša nastavnica drži govor i spominje kako je oduvijek znao divno da piše. Onda počinje da čita jedan dio njegovog sastava, koji smo pisali, dok smo išli u četvrti razred srednje škole: „Moja prva ljubav: Nikada nisam pogledao tu djevojku a da nisam imao želju da joj kažem koliko je volim. Pogledam u njene predivne zelene oči i poželim da joj budem više od najboljeg druga, ali znam da ona to ne želi.“... 
Fajlovi:
4819499.jpg
(169.8 Kb)
Poruku je menjao/la SamoJustinova - Sreda, 2014-05-07, 11:21 PM
Mogu ja da sanjam snove sve dok si ti glavna uloga. Da.
|
|
| |
|
|
post # 104 | 2014-05-08 , 11:58 PM
|
Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
SIN: 'Tata, smijem li te nešto pitati?'
OTAC: Da, naravno, reci, što je?
SIN: Tata, koliko zarađuješ na sat?'
OTAC: "To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?"
SIN: "Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?"
OTAC: "Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat."
SIN: Oh, dječak odgovori, spuštene glave.
SIN: "Tata, molim te, možeš li mi pozajmiti 25 dolara?"
Otac je bio bijesan. "Ako je jedini razlog što me pitaš da ti pozajmim 25
dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada
se okreni i idi u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne
radim svaki dan za takve dječje idiotarije!"
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja. Kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?!
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:
Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...Stvarno ne pita često za novac...
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
"Jesi zaspao, sine?", upitao je.
'Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.
'Razmišljao sam, možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i
iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.'
Dječak se uspravio, smiješeći se.
"Oh, hvala ti, tata!", povikao je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
"Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?", planu otac
'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak.
'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom."
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.
Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.
❤
|
|
| |
|
|
post # 105 | 2014-05-16 , 8:10 PM
|
Zaljubljena sam i sretna, ali ne najsretnija. Zašto?
Zato što poznajem osobu koja je sretnija od mene, osobu o kojoj neko misli svakog dana,
osobu koju neko želi sanjati svake noći, osobu o čijem zagrljaju neko mašta.
Poznajem osobu koja nema razloga za brigu jer ju neko prihvata takvu kakva jeste.
Poznajem osobu sa kojom bi neko tonuo ukoliko ne bi uspio da zajedno sa njom bude na površini.
Poznajem osobu koju bi neko volio kada ne bi vidjela, čula, govorila ili hodala.
Poznajem osobu koju neko ne bi nikada izdao, kojom bi se neko ponosio i onda kada bi je se svi stidjeli.
Taj NEKO sam JA, ta OSOBA je ON, a sudbini ću pripisati lapsus ako osoba nikada ne shvati nečija osjećanja.
Jesi ti normalna?
-Kako za koga…
|
|
| |
| Legenda: [Administrator] [Super Moderator] [Moderator] [Urednik] [Forum Moderator] [VIP] [Donator] [Korisnik] |
|
