Forum » Opste diskusije » Nauka i Obrazovanje » Price koje nose u sebi poruku
Price koje nose u sebi poruku






5153
poruka na forumu
3629 10080



post # 121 | 2014-07-01 , 12:26 PM

.........Nedostajes...
Žao mi je što je sve propalo. A znaš kako smo dobri bili? Sve sam mu mogla reći. Pred drugima je uvijek bio hladan kao stijena, pravio se da nema srca a kad bi ja i on ostali sami... totalno je druga osoba. Kad bi ja plakala uvijek je bio ljut pa od živčanosti plakao sa mnom. Često mi je davao savjete za dečke. Govorio mi je kako da se ponašam prema njima. Sjećam se da kada bi se napili, uvijek bi pjevali neke prijateljske pjesme. Ja bih se rasplakala od sreće što ga imam, a on bi mi brisao suze i govorio kako me voli, onako mrtav pijan. Mrzila sam svaku curu koja ga je povrijedila. Sjećam se kada smo gledali neki horor, pa uvijek kada je bila neka ružna scena, ja se sakrijem ispod deke, a on bi mi se smijao. Uvijek kada me pratio kući po mraku držala sam ga čvrsto za duks jer sam se bojala, a on mi je uvijek govorio kako ništa paranormalno ne postoji i da se ne bojim jer je on tu. Oduvijek sam htjela dečka poput njega i jednom neočekivano. Htio je da mi bude to, al..nisam mogla,jer sam se bojala da cu izgubiti ono jedino prijeteljstvo iskreno koje sam imala.Nismo dugo trajali,vise kao prijetelji, ali kada smo prekinuli plakao je i rekao "želim te zauvijek pored sebe". Te riječi mi još uvijek odzvanjaju u glavi. Sad nismo ništa. Prijateljstvo koje je trajalo godinama prekinuto je. Ali što ćeš...čovjek ne može birati u koga će se zaljubiti. A bilo mi je lijepo s njim. Razočarao me puno puta, a nasmijao još više. Ni sada ne znam dali da odem do njega i zagrlim ga najčvršće što mogu ili da čekam njega, Teško je bez njega. Od kada sam ga izgubila, umro je jedan dio mene .. :(


Jesi ti normalna?
-Kako za koga…








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 122 | 2014-07-17 , 9:51 AM

Pitam jednog izbeglicu čega mu je žao, a on mi kaže da najviše žali za jednom kutijom od cipela u kojoj su ostale sve njegove fotografije; slike roditelja i prijatelja.
"Znam dobro, sve ću opet stvoriti, i kuću i imanje i nameštaj, samo više nikada neću biti mlad da se ponovo slikam."










5153
poruka na forumu
3629 10080



post # 123 | 2014-07-22 , 1:17 AM

Added (2014-07-22, 0:17 AM)
---------------------------------------------
Vidis li da te neko zeli udaljiti od sebe, najbolje je da odes sama.
Ne dozvoli da postanes samo predmet necije igre, igracka na dohvat ruke koja mu je dobra samo kad mu treba
utjeha ili da mu vrijeme prodje brze. Znam da ti imas srce puno dobrote,
ali molim te ne prosipaj je vise pred onog ko je ne zna cijeniti jer takvi ce samo gaziti preko nje,
a to ce te povrijediti. I mene je vise puta.
I nemoj da zalis sto si krenula novim putem jer sada imas priliku sresti nekog cistog srca.
Ne treba ti da budes necija zamjena niti da mastas o domu u njegovom srcu u kome je vec godinama zivio neko.
Tvom neiskvarenom srcu treba neko ko ce izgraditi u svom srcu dom samo za tebe.
Taj ce sigurno znati odrzati svoju rijec, ispunjavati svoja obecanja i sa tobom ce se rado takmiciti ko ce za koga uciniti vise.
I ako uspije od sitnice stvoriti nesto jako lijepo, zapitaj se sta stvori od velikih stvari.



Jesi ti normalna?
-Kako za koga…








543
poruka na forumu
1516 4731



post # 124 | 2014-07-23 , 1:32 PM

Pa ti vjeruj jaranima :)


Fajlovi: 3168060.jpg (25.9 Kb)

Mogu ja da sanjam snove sve dok si ti glavna uloga. Da.








2602
poruka na forumu
1597 7677



post # 125 | 2014-07-24 , 11:27 AM

Čuli ste možda nekad za „buhe skakačice“. Evo kako ih treniraju. Buhe zatvore u posudicu sa staklenim poklopcem. Buhe ko buhe, skaču. Tuku glavom u poklopac. Nakon nekog vremena, shvate i kažu: „Dosta mi je više lupanja glavom u poklopac.“ i počnu skakati niže. Kada počnu skakati niže, to je znak dreseru da su naučile lekciju. Sklone poklopac sa posude i buhe bi mogle iskočiti, ali ipak ne iskaču, jer su naučile skakati niže.
Mnoge od nas su učili „skakati“ samo do određene visine. Cijelog života nam porodicaa, društvo, država ili naši unutrašnji strahovi govore: „Samo toliko možeš postići. Samo toliko visoko možeš skočiti. To je sve što možeš. Nisi tako značajan. Nisi toliko važan. Nisi vrijedan. Samo si prosječan pojedinac i ništa posebno ne možeš postići.“ Naučeni tako, kao i one buhe, skačemo samo do određene visine, ne usuđujući se poskočiti malo više. Strah da ćemo udariti glavom u poklopac bude preveliki.
A vi? Skačete li onoliko visoko koliko vam dopuštaju vaše sposobnosti ili ste se predali zbog vaše okoline i negativnih primjedbi? Jedini način da izbjegnete kritike je ne govoriti ništa, ne raditi ništa i ne biti ništa. Zamislite da imate čarobni štapić kojim možete mahnuti iznad određene oblasti svog života. Kad mahnete tim štapićem, vaše želje postaju stvarnost. Koje biste to želje ostvarili sebi? Sve što čovjekov um može zamisliti i povjeruje u to, može to i postići. Dvije glavne prepreke na putu do ostvarivanja svojih želja, ciljeva i snova su strah i sumnja. Protivotrov su odvažnost i samopouzdanje, a ključevi za odvažnost i samopouzdanje su znanje i stručnost. Zvuči komplikovano, ali nije.
Sve dok čovjek uči i ima želju da se usavršava u bilo kojoj oblasti, on može uspjeti. Uvijek ima nešto novo za naučiti, da se nadogradi znanje, da se postane stručniji i da se to znanje iskoristi u prave svrhe. Ovakav princip može se upotrijebiti u bilo kojoj oblasti života.
Ciljaj na Mjesec! Ako i promašiš – bit ćeš među zvijezdama!


НИЈЕ ВАЖНО КАКВА СИЛА НАС НАПАДА,НЕГО КОЛИКУ СВЕТИЊУ БРАНИМО!!!








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 126 | 2014-07-24 , 7:04 PM


Imam jednog prijatelja. Poznajem ga od prvog razreda. Bio je najbolji dečak u školi, jer se na svakom odmoru igrao žmurke sa mnom i pratio me je kući kada me je bilo strah da idem sama. Kasnije mi nije bio više toliko drag. Prestao je da ide sa mnom kući i igrao je fudbal sa drugim dečacima tokom odmora. Kada bi me ugledao, okrenuo bi se i pričao sa svojim prijateljima. Kada sam imala jedanaest godina moji roditelji su se razveli. Nisam želela da to kažu mojim prijateljicama. Međutim, moja majka me nije mogla gledati tako tužnu, pa ga je pozvala. Došao je i ostao celi vikend. Ležali smo na krevetu i gledali TV, plakao je skoro onoliko koliko sam i ja. Svaki put kada ne bih plakala tokom neke reklame, dozvolio mi je da pojedem po jednu kuglu sladoleda od čokolade. Posle toga je opet išao sa mnom svaki dan kući. Godine su prolazile. Bio je sa mnogim devojkama, s kojima se i rastavio, ali sam ja uvek bila ona koju je po noći otpratio kući. U trećem razredu srednje škole, tokom časova matematike, sedela sam kraj njega. Buljila sam u njega i njegove zelene oči. I u tom trenutku shvatila sam, zašto mi je majka uvek govorila da su oči ogledalo duše. Tada sam poželela da mi bude nešto više od druga, iako sam znala da on to ne želi. Sledeće godine učestvovao je u školskoj pozorišnoj predstavi. Sedela sam u prvom redu i smeškala mu se, dok je stajao pod svetlima pozornice. Izgledao je neverovatno lepo i sretno – uzvratio mi je osmeh. U tom trenutku opet sam poželela da budemo nešto više od prijatelja, ali sam znala da on to jednostavno ne želi. Nekoliko sedmica nakon toga jedna od mojih prijateljica postala mu je devojka. Svi su pričali kako su odličan par, jer je i ona bila isto tako lepa i popularna kao i on. Ali sam ja bila ona koju je svako veče vozio kući. Tako smo jedno veće ostali malo duže u autu - pričao mi je kako je to najbolji period u njegovom životu. Pogledala sam u njegove zelene oči i znala sam da je istina to što govori. Poželela sam da ja budem ta zbog koje ima najbolje vreme u svom životu. Želela sam da budemo više od prijatelja, ali sam znala da on to ne želi. Sledeći dan u školi morali smo pisati sastav na temu „Prva ljubav“. Znala sam o čemu želim pisati, ali nisam mogla. Kada sam pogledala svog najboljeg prijatelja kako se smeška mojoj prijateljici, poželela sam da ja budem ta o kojoj bi pisao u svom sastavu. Imala sam želju da budemo nešto više od najboljih prijatelja, ali sam naravno znala da je to nemoguće. Moja prijateljica me je nazvala nekoliko sedmica posle toga da mi kaže da ju je ostavio. To veće sedeli smo jako dugo u autu. Pričali smo o našim prijateljima, o školi, muzici... Rekao mi je da moju prijateljicu nikad nije volio. Poželela sam u tom trenutku da meni kaže kako me voli. Htela sam da budemo više od najboljih prijatelja, ali sam znala da on to ne bi želio. Vreme je prolazilo. Odlučio je da nakon mature ide u Kanadu na godinu dana. Na oproštajnom slavlju mi je rekao kako sam njegova najbolja drugarica. Pogledala sam u njegove prelepe zelene oči i poljubila ga u obraz. Htela sam da mi kaže kako me ustvari voli i da želi da budemo više od najbolji prijatelja, ali sam znala da on to ne želi. Vreme je prolazilo... Kada se vratio, rekao mi je kako je u Kanadi upoznao devojku i da se želi ženiti. Upoznala sam je. Kada me je pitao šta mislim o njoj, odgovorila sam da mislim da je jako lepa. A on je meni na to uzvratio da je našao ljubav svog života. Opet sam poželela da budemo više od prijatelja, ali sam znala da on to ne želi. To veče me je zadnji put vozio kući. Tokom venčanja sedela sam u prvom redu, a on je ponovo stajao pod svetlom kao u pozorišnoj predstavi, samo što su to ovaj put bila svetla u crvki. Izgledao je prelepo i sretno. Nasmejala sam mu se, a on je uzvratio. Pogledala sam u njegove zelene oči i znala sam da je iskren. U tom trenutku poželela sam da ja stojim ispred oltara sa njim. Želela sam da mi bude više od najboljeg druga, ali sam i znala da on to ne želi. Nakon venčanja moj najbolji drug se preselio sa svojom ženom u Kanadu. A ja sam ostala... godine su prolazile. Danas opet sedim u crkvi... na njegovoj sahrani. Saznajem da se već nakon nekoliko godina razveo od svoje žene. Naša bivša nastavnica drži govor i spominje kako je oduvek znao divno da piše. Onda počinje da čita jedan deo njegovog sastava, koji smo pisali, dok smo išli u četvrti razred srednje škole: „Moja prva ljubav: Nikada nisam pogledao tu djevojku a da nisam imao želju da joj kažem koliko je volim. Pogledam u njene predivne zelene oči i poželim da joj budem više od najboljeg druga, ali znam da ona to ne želi.“...










543
poruka na forumu
1516 4731



post # 127 | 2014-07-24 , 9:32 PM



Fajlovi: 9798507.jpg (67.7 Kb)

Mogu ja da sanjam snove sve dok si ti glavna uloga. Da.








2602
poruka na forumu
1597 7677



post # 128 | 2014-07-25 , 9:52 AM

Evo jedne poucne price o africkom plemenu. Mene je impresionirala pa sam je pocela primjenjivati...
Pleme Masai živi u Africi, u Keniji i Tanzaniji.
Smatra se da ih ima nešto manje od milion i po. Imaju jednog boga, žive polunomadskim životom, bogatstvo im se meri u stoci i deci, organizovani su kao patrijarhat, pokojnike ne sahranjuju da ne bi zagadili zemlju, danas ih je većina hrišćana i veruju da je svaki čovek rođen DOBAR.
Masai godinama nasleđuju jedan običaj koji za cilj ima upravo pomoć pojedincu da izađe iz krize, prevaziđe poraz i vrati se u svakodnevan život kao koristan deo zajednice.
Kada neko od Masaija uradi nešto pogrešno, nešto što je drugog povredilo ili doživi bilo kakav poraz, celo pleme ga poziva u centar mesta u kojem žive, okruži ga i svako mu govori o svim dobrim delima koje je uradio, podseća ga na sve korisno što je napravio.
Običaj je da se u naredna dva dana ’posrnulom’ saplemeniku svako obraća samo pohvalama. Masai veruju da će se ovako svaki čovek vratiti svojoj pravoj, dobroj prirodi jer je takav rođen.
Veruju da svako želi sigurnost, ljubav, mir i sreću. Svako ’loše’ delo ili greška samo su vapaj i poziv drugima da je čoveku potrebna pomoć.
Trebalo bi ovo naučiti od Masaija.


НИЈЕ ВАЖНО КАКВА СИЛА НАС НАПАДА,НЕГО КОЛИКУ СВЕТИЊУ БРАНИМО!!!








1676
poruka na forumu
2385 4623



post # 129 | 2014-08-18 , 12:30 PM

Ona: Potpuno okupirana sobom, kao i sve djevojke kojima je sudbina podarila hladnu inteligenciju i nevinu ljepotu. Ne dozvolivši svom duhu da bude sputan tradicionalizmom sredine, počela je da se prepušta strastima poroka. Ona je imala svoje mjesto, zapaženo u tome malom gradu, i u svemiru nauke i saznanja, i u svijetu dobrog provoda i druženja, i u ljepoti umjetnosti i misterije...
Od straha da ne propusti život, počela je da se iživljava! Uživala je u svestranosti i kontroverznosti svog bića čija je pojava prisutne zgrožavala ili oduševljavala, ali nikad nije ostavljala ravnodušnim. Željela je svijet pod nogama i moćno je to pokazivala.
On: Još uvijek nedovoljno iskusan da bi prozreo osnovno pravilo ovoga vijeka: uvijek radi suprotno onom što se od tebe očekuje, predao joj je svoju ljubav na zlatnoj tacnici. Bio je jedan od sto opčinjenih njenom pojavom i aurom, ali... Njena intuicija je nepogrešivo procijenila da postoji nešto neodoljivo moćno u hodu, pokretima, govoru i samoj pojavi tog stidljivog dječačića.
Kad su počele magične vibracije među njima, on je i dalje bio dječak, nesigurnog i stidljivog stava, a ona krajnje nesvjesna i neobuzdana djevojčura, željna promjena. Počeli su vezu koja nije dugo trajala, što zbog njene emocionalne nesređenosti, što zbog njegove preplašene inferiornosti prema tome. Priča je imala prilično tužan epilog. Ona - sa drugim momkom, možda trudna, možda ludo zaljubljena u njega, možda već sjutra udata. On - prvi put zaljubljen i užasno povrijeđen, primoran da odraste i shvati šta želi i kako da se toga domogne, primoran da gleda njene oči koje su plamtele ljubavlju - prema drugom.
Nakon raskida, sudbina razdvoji njihove puteve za duže...

¤ ¤ ¤

Kad su se ponovo sreli, bio je riješen da je ima! Vjerujući da može prevazići jezu koju je svaki njen pogled izazivao, želio je osvetu... Da je natjera da ga voli...
Odlučio se za onu posebnu taktiku osvajanja koju su najveći ljubavnici kroz istoriju uspješno primjenjivali lomeći i najoholija srca dvorskih dama... Uživajući u svojoj posebnosti, ona je radoznalo analizirala njegove zavodljive poglede... Nije vjerovala da iko sa njom može igrati igru zavođenja. A, u stvari, sve vrijeme se nadala da će jedan od žabaca koje je ljubila biti preobražen u princa dovoljno inteligentnog i samouvjerenog da je osvoji!
Kocka je bačena. Njihovi svakodnevni sastanci, nju učiniše radoznalom i krhkom a njega nezainteresovanim i hladnim. Njegova ravnodušnost povrijeđivala je njenu sujetu... Zagrizla je ponuđenu jabuku, ne shvatajući da je u njoj napitak jači od njenog otrova... Umjesto mastila, opet poteče krv njenim venama. Osjećajući uzbuđenje i strah, prihvatila je izazov...
Sastanci su postali izlasci, a naizgled stranci - ljubavnici. Nisu se odricali teške uloge koju su sami sebi nametnuli svjesni da je poražen onaj ko prvi prizna da voli. U društvu neizmjerno hladni i ravnodušni jedno prema drugom, ostajući sami, gubili su sve norme vremena, prostora i morala. Voljeli su se strasno i divlje kao što to rade ljubavnici koji to ne smiju biti, govoreći jedno drugom o svemu sem o osjećanjima, nudeći jedno drugom sve sem ljubavi i sigurnosti...
Ona je sebe uvjeravala da voli momka koji je trenutno daleko, da seks i ljubav nisu nužno uslovljeni i da nije za osudu to što s vremena na vrijeme spava sa nekim drugim...
Da li bi ostavio takvu devojku? Da li bi je osudio? Nije je interesovalo...
On je flertovao sa djevojkama iz njenog okruženja, ali bez strasti ili istinske zainteresovanosti, s osnovnim ciljem da u njoj pokrene vrtlog ljubomore. Zadavali su jedno drugom rane u borbi za dominaciju, nesvjesni da više niko te rane neće zaliječiti. Ako to ne učine sami...

¤ ¤ ¤

Stvar se otela kontroli... Njoj... Svaki dodir, svaki pokret, sve što je činila njemu i za njega, svjedočilo je o ljubavi. Njegovo tijelo, svjedočilo je o riješenosti da stoički podnese simptome njene zaljubljenosti ne odajući se. Njen prvi pokušaj da mu suptilno predoči svoja osjećanja, udario je u Kineski zid njegovog srca. Dok su ležali na krevetu, opušteni i mirni, ona mu lagano pokretima prstiju na leđima ispisa "volim te".
- Šta to treba da znači?
- Zašto?
- Koliko ja znam, ta riječ ne postoji u našem rječniku...
- Naravno - bolno se osmjehnula - to je samo kompliment tvojoj zavodljivosti. Izazivam te...
Nije htjela da se preda. A on je bio na odličnom putu da je ubijedi kako je od njih dvoje ona ta koja više voli.
To vrijeme hladne igre trajalo je mjesecima. Ona je prvi put voljela!
U posljednje vrijeme, bila je strahovito nesrećna, ali ta ponosna duša nije sebi dozvoljavala priznanje. Samo je slučajnost dovela do te erupcije. Ljubomora i ljubav su je obuzele i u tren oka savladale njen ponos. A on se predavao svojoj neizmjernoj sreći zbog očiglednih znaka njene ljubavi samo u trenucima kada ona to nije mogla pročitati u njegovim očima. Stalno se držao zacrtane taktike: u društvu je povremeno sa njom razgovarao nezainteresovano i hladno, a kada su ga njena blagost (koja ga je upravo iznenađivala) i njena bezgranična prednost dovodile u opasnost da izgubi vlast nad sobom, pozivao je u pomoć svoju hrabrost. Sigurno je to jedna od najdivnijih crta njegovog karaktera.
Kapitulirala je. Moraće da mu prizna svoja osjećanja... Znala je da to znači poraz u njihovom malom ratu želja, požude i ljubavi. No, to saznanje, samo po sebi nije je uznemiravalo. Bojala se onog trijumfalnog NE koje će on izgovoriti shvativši da ga voli kao što je on jednom... i da ona pati... Suze su navirale, ali znala je da će on odlučiti...

¤ ¤ ¤

Sjedjeli su u autu, sasvim blizu jedno drugom. Nije imala snage da ga gleda. Polako se okrenula ka njemu i on se iznenadi ugledavši taj izraz neizrecivog bola u njenim očima koji je tako malo ličio na nju.
Bio je zbunjen, ali i dalje dosledan svom tiranskom stavu: "Ona ne smije vidjeti da je volim."
Osjetio je da ga snaga izdaje: upotrebio je sve svoje moći da se savlada. Samo on zna koliko ga je to truda stajalo.
A ona je, međutim, jedva čujnim, isprekidanim glasom uzalud pokušavala da govori jasno, objašnjavajući da se ne kaje zbog svojih postupaka (jer joj to ponos nije dozvoljavao), ali da zbog njih nije ni srećna.
- Volim te! Ali stvarno... Više nego što mogu da iskažem. I ne mogu dalje ovako... Hoću da razriješim ovu apatičnu situaciju... Da li želiš pravu vezu sa mnom?
Mogao je opipati iskrenost kojom je zračila svaka njena riječ. Bila mu je tako blizu, njen miris ga je mamio. Vidio je njenu kosu, njen vrat, njene stegnute šake i odjednom je zaboravio na sve što je sebi sugerisao, lagano je obuhvatio oko struka i privio na grudi. U očima mu zaiskriše suze...
- Pa ko to ne bi želio?!
Naglo ga je pogledala. Čuti od njega te riječi, bila je sreća kojoj se više nije nadala.
Kako je tada proklinjala svoj ponos, kako je željela da učini nešto neobično, nečuveno, da mu dokaže koliko ga obožava i koliko je odvratna samoj sebi!
Uskoro je otputovala, tek da se stišaju strasti. Raskinula je sve svoje dotadašnje veze, odbacujući jedan život i spremno se predajući novom početku. Nakon njenog povratka, uletjeli su u vrtlog strasti i ljubavi, neočekivano intenzivno i burno, vapeći jedno za drugim u svakodnevnim susretima, njima tako kratkim. Njihova ljubav je rušila sve kodekse tradicionalnosti, mjere predostrožnosti, principe moralnosti. Bajka se odvijala pred očima začuđenih posmatrača njihovog života, zračeći iz sebe nešto neizrecivo jako, magično, iznad svih značenja riječi ljubav, nešto blisko božanskom obožavanju i nirvani...
Snažna energija ih je štitila od ljubomore i zlobe. Bili su amajlija jedno drugom... Bez pretjerivanja, savršen odnos dva bića, možda nenarušiv, bez svađa i razmirica, bez potrebe za dominacijom ili podređenošću... Jedna tako savršena cjelina, mogla je iz pepela civilizacije podići novi raj...

¤ ¤ ¤

Ali... Čekaju ih iskušenja. Sudbina je odlučna u provjeri njihove ljubavi.
Nju šalje daleko od njegovog oka, gdje joj daje nevjerovatnu šansu blistave karijere i uspješne budućnosti...
Njemu ostavlja dilemu i nadu jer... razdaljina je za ljubav isto što i vjetar za vatru. Malu gasi, a veliku raspiruje!
Ona će prihvatiti izazov jer je to neizbrisiva crta njenog karaktera, on će prihvatiti njenu odluku i ...
Da li je njihova ljubav samo mladalački zanos? Da li će se već sjutra smijati iluziji ljubavi koju su imali sa svojim prvim iskustvom? Da li je zavjet koji su jedno drugom dali vječan?
Vrijeme će dati odgovor...
Jedno je sigurno, statua isklesana snagom njihove ljubavi, dugo će prkositi prolaznosti zaodjevajući se velom vječnosti...








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 130 | 2014-10-20 , 3:16 PM

Nisu njoj, prijatelju moj vazni drugi ljudi. U tebi je vidjela cijeli svoj svijet. Cuo sam jednom kako je pricala o tebi, sa ocima punim ljubavi, i tako melodicnim glasom da je svaki ton drzao neku visinu, visinu osjecanja.
I zadrhtala bi svaki put kad bi te neko pomenuo.
Nikada nije dala protiv tebe. Branila te, prijatelju, cak i kada je znala da su drugi upravu.
Bezuvjetno ti je vjerovala.
Nije trazila opravdanja, jer je znala. Znala je da osjeti. Bila je dobar dio tebe.
Mozda ti to ne shvatas, ali ta djevojcica je tvoja.
Kada prica o buducnosti, ti si neizostavan dio.
Svaki njen plan ste VI. Ti si druze zaista poseban. Ne zato sto nemas mana, nego zato sto imas onu koja svaku tvoju manu pretvori u jacu stranu tebe. Nikada je nemoj pustiti da ode. Vjeruj mi, takvih je malo !










1676
poruka na forumu
2385 4623



post # 131 | 2014-10-22 , 12:20 PM

Dusomoja, Dobar taj tekst (prica) . :)))








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 132 | 2014-11-12 , 11:19 AM

Bila je sretna.


Uvijek je nosila onaj dječački osmijeh na licu, iako je imala godina. Zavidjele su joj mnoge, ali imale su na čemu.
Jedinstvena, najbolja, najljepša. Tako bi je opisao čovjek koji je jako dugo zna. Radovale su je sitnice, lijepe riječi, kiša, blato, dječji smijeh, nogomet. Ima puno toga.
Luda jedna. Žao mi je sto ne mogu rec 'moja' jer je to odavno izgubilo značenje, a izgubio sam i ja nju. Kajem se.
Svaki njen osmijeh upućen meni, razbija me na tisucu komadica. Sretna je. Bez mene. Prije nisam to ni mogao zamisliti, a evo sad moram gledati to.
Ubija me, znaš. Volio bih da mi je onog zaljepila dasku od ovo moje lice, nego izgovorila sve one riječi. Riječi poznate nama muškarcima. Kreten, budala, glupan, konj.
Koliko bi god ona meni sve vise dolazila, ja bih je toliko odbijao. Bio sam hladan prema njoj, odnosio sam se prema njoj kao prema staroj vreći. Ne znam zasto.
Mozda nisam navikao na necije poljupce, lijepe riječi, zagrljaje. I ja sam svasta prosao u zivotu. Ali ipak, taj život prije je nula, naspram ovog sad. Ovo nije život.
Ne bez nje. Kasno sam to shvatio, plaćam za to. Volio sam je i volim je jos uvijek, a to joj nisam pokazivao. To je bila moja najveca greska.
Pripazi. Jer sutra, prijatelju, to moze biti i tvoja greska. Nemoj to dopustit. Nemoj radit kretena od sebe kakvog sam ja od sebe napravio.
Meni je očito u krvi da ljude do kojih mi je stalo tretiram kao staklo. Tebi mozda nije.
Zato, voli je dok je tu. Cuvaj je. Pazi je, mazi je, govori joj lijepe riječi. Nemoj dopustit da te netko zamijeni. Nemoj.
Ne ponavljaj moju gresku, nego uci na njoj, prijatelju. Jer vec sutra moze biti kasno.

Added (2014-11-12, 10:19 AM)
---------------------------------------------

Falis mi


Priznajem da sam ga volela. Jesam, volela sam ga više od svoga života. I volim ga. I nedostaje mi, nedostaje mi svaki dan sve više i više, nedostaje mi onaj moj osmeh koji sam imala kad sam bila sa njim, nedostaje mi ona sreća, oni dani, sve mi nedostaje. Moja sreća, moja tuga i celi moj svet je stao u ta dva oka, stao i ostao. I dalje zadrhtim kad čujem našu najdražu pesmu, kad ti neko spomene ime. Isti stari osećaj, kao da nikada nije ni prestalo. Čudno je to, neko ti napravi toliko loših stvari, a ti pamtiš samo one dobre, i znaš da ne bi trebalo ni da se setiš, a opet, setiš se svaki dan. I uvek isto pitanje mi prolazi glavom, je li moralo ovako? Ali jeste, znam da jeste, iako bih najviše na svetu volela da si pored mene ti, da je sve kao pre. Upropastili smo sve, izgubila sam njega. Izgubila sam sve. Iznenada je ušao u moj život i promenio ga, učinio ga boljim. Kad sam najmanje očekivala da ga zavolim, zavolela sam ga. Baš takvog kakav jeste. Svaki trenutak sa njim je bio nešto što ne mogu opisati rečima, nešto nestvarno. Taj osmeh. Najviše volim taj njegov osmeh, kad nam se pogledi susretnu, kada onako šmekerski ide prema meni. Nikad neću reći da me nije i učinio srećnom, da sam poželela drugog kad sam sa njim. On me je znao rasplakati i nasmejati. Poniziti i osvojiti. Naljutiti toliko da ga poželim oterati od sebe, ali i zagrliti me tako da poželim da stane vreme. Da zauvek ostane samo moj. On je znao sve. Jednostavno je znao sa mnom. Obećavali smo mnogo, a samo jedno nismo obećali, da ćemo otići jedno od drugog. I baš to neobećano se ostvarilo. Šta je ostalo posle nas? Nekoliko propuštenih poziva kada se oboje opijemo od uspomena, tiha mimoilazenja kad se sretnemo i ime na koje još uvek reagujemo kada ga čujemo. Uspomene na nas i na ono što smo bili i što više nikada nećemo biti. Ne mogu da se pomirim sa tim da je svemu došao kraj, tako brzo.. Jednostavno on je osoba koju morate zavoleti, uopšte nije kakav vam se čini. Previše je teško nastaviti dalje bez nekoga koji mi je bio sve. I dalje na njega prvo pomislim ujutru, još uvek čuvam njegove stare poruke na mobilnom, još uvek imam njegovu sliku, i previše puta sam pokušavala izbrisati te poruke, ali ne mogu, teško je. Teško je kad u jednom trenu izgubiš osobu koja je bila tvoj život, tvoje sve.Čestitam ti, slomio si me. I briga me šta će mi ko na ovo reći, dal' će ovo on videti ili pročitati. Volim te i fališ mi.










232
poruka na forumu
1329 2114



post # 133 | 2014-12-16 , 5:44 PM

Jedan decko od 16 godina otisao je u inonstranstvo ,kada se vratio, cekala je njegova majka sa suzama od radosti na aerodromu. Ona ga je jako zagrlila jer joj je mnogo nedostajao. U tome joj rece sin : ,,Majko ja znam, da me puno volis, ali ti mene osramotis kad me tako pred svima grlis kao da sam jos malo dete!" To je majku puno uvredilo, jer je mislila da se njen sin ne raduje sto je vidi....6 .........godina kasnije opet ide sin u inostranstvo, sa 22 godine, majka je ipak posla na aerodrom da ga isprati,ali ovaj put ga nije zagrlila, nego mu je okrenula ledja i rekla mu uplakana : "Pazi na sebe sine moj." Kad se vratio, majka nije bila na aerodromu ,a kada je dosao kuci video je jedno pismo sa buketom cveca od njegove majke.Iz radoznalosti otvorio je pismo i procitao ga skroz, kada je zavrsio, zaplakao je jako, jer je tada doziveo najgori trenutak u zivotu . U pismu je pisalo : ,,Sine moj, kada sam te pre 6 godine zagrlila ,plakala sam od radosti, ali dok ove redove citas ja svise nisam tu,pored tebe,i necu biti vise nikada....Plakala sam kada sam ti okrenula ledja na tvom drugom odlasku, jer nisam htela da te osramotim ali ipak znala , da je to bilo, zadnji put sa sam te videla,imala sam rak....Ja te puno volim i uvek cu biti tu u tvojoj blizini... Ljubi te tvoja mama...


"A ja, ja sam sve ono sto nikad ne biste ni predpostavili.
I nisam, ama bas nista od onog sto bi se moglo reci o meni na prvi pogled"

Acta non Verba








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 134 | 2015-02-04 , 10:19 PM

A noći su mi najgore. Vraćaju mi sve zajedničke uspomene. Lijepe i sretne trenutke. I zafališ mi. Zafali mi da znam da si kraj mene u svakom momentu, da vjeruješ u mene kada osjećam manjak samopouzdanja, da mi kažeš da me voliš kada to najmanje zaslužujem. Suze poteknu, pa ih zaustavim. Pokušam preusmjeriti misli, ali na kraju se sve svede na tebe, opet. Posljednja si moja misao kada krenem spavati, prva kada se probudim. Vješto prekrivam svu bol koju mi prouzrokuješ, uvjeravam druge da mi je svejedno, a nešto se slomi u meni svaki put kada te spomenu...

Odavno je prošla ponoć.
Ponovo kasniš, ali te ipak čekam.
To radim, čini mi se, čitavog života – iščekujem svaki tvoj korak, svaku
tvoju reč… Dok vreme teče gotovo unazad, ponovo razmišljam o tebi.
Dovoljno je samo da zažmurim i već te osećam kraj sebe. Povetarac ponovo
ima miris tvoje kože, a sjaj mladog meseca je samo bleda kopija tvog
blistavog osmeha … Ponekad se pitam da li sam poludeo, jer, odavno si
prestala da postojiš kao stvarna ličnost, postala si fikcija, delić
mašte koji sam stvorio … i tako savršen projektovao u stvarnost.
Tvoj dolazak prekida beskrajna razmišljanja, a tvoja pojava, kao bljesak
svetlosti čini ovu noć sjajnijom od bilo koje druge. Dolaziš niotkuda,
kao i uvek, u vidu titrajućeg plamena, koji postepeno jača i tu, pred
mojim očima postaje otelotvorenje moje mašte.
Kroz belu haljinu vidim obrise tvog savršenog tela, i dok takva stojiš predamnom, jednostavno
znam da si jedinstvena i nezamenljiva …
Sedaš kraj mene. Spuštam glavu jer imam osećaj da bi i najmanji pogled mogao da učini da tako
krhka i nežna potpuno nestaneš. Trenutak, dva … Zaboga, proći će čitava
večnost … Zašto je uvek tako teško?
Napokon skupljam dovoljno hrabrosti, podižem ruku ka tvom obrazu i zagledan u beskrajno duboke,
plave oči, gubim se u njima. Šta je to što čini da jednostavno sijaš?
Šta je to što oko tebe stvara auru mističnosti? I kako to da u svakom
trenutku znaš o čemu razmišljam, kao da mi čitaš misli, kao da si … u
meni?
Govoriš o nekim sasvim običnim stvarima, smeješ se.
Razmišljam šta da ti odgovorim, ali ubrzo shvatam da reci nisu bitne. Dug, nežan
poljubac. Moji prsti u tvojoj kosi, nežan dodir na mom vratu. Koliko sve
to traje? Trenutak, dva? Želeo bih da mogu da izmenim zakone prirode,
zaustavim vreme, da samo nas dvoje živimo i volimo se …
Sedimo zagrljeni i posmatramo zvezde. Uz smešak koji razoružava molećivo me
gledaš i pokazuješ najsjajniju. Obećavam da ću je skinuti, samo za tebe.
Uzvraćam ti osmeh, stežem ruku i molim vreme da što sporije teče, jer
osećam da polako nestaješ. Kažeš da moraš da ideš, ustaješ. Poslednji
put obavijam ruke oko tvog struka i spuštam poljubac na tvoje lice. Bez
ijedne reči odlaziš.
Ponovo bljesak.
Nestala si.
Ja ostajem i razmišljam o nama. Promenila si me, stvorila od mene filozofa, a samu
sebe uzdigla na nivo neoborivog, krunskog dokaza da vredi voleti i iznad
svega … verovati.

Added (2015-02-04, 9:19 PM)
---------------------------------------------


Da vidim tvoim ocima

Zemlje, gradove, neba i lica Italije kad vidis, primi ih u svoje oci onako kako ti to jedina umes, ti obelezena necim ili bilo cim sto jeste lepota; i, ako se prepoznas negde bilo gde i nekad bilo kad, ti zadrzi pogled i zamisli da gledas i za moje oci.

Ako dodirnes neki zid, fontanu i luk mosta, ostavi dodir za tren i neosetno malo, i dopusti mi da ih dodirnem kroz tvoje prste. I, ako se osmehnes na slucajne ptice bezazeleno prosute po kamenim plocnicima starih trgova ljubavi, ostavi deo osmeha na usnama da se kroz njega na njih osmehnem.

Lice deteta, zene i muskarca, ako primetis da je izlozeno samoci, vetru i izgubljenosti, ti zastani i pozovi glasom; u zvuku neka ti ostane trag topline da ga okrzne, zanese i preobrazi dok se zacudjeno okrece oko sebe. Nasmej mi se, videces da tako i ja, negde bilo gde i nekad bilo kad, zastanem i okrenem se u nadi da nisam potpun stranac ni posve uklet jer evo kao da cujem blizak glas koji me prepoznaje i zove.

Zemlje, gradove, neba i lica Italije mozda videti nikad necu, obelezen ti necim ili bilo cim; sve vidjeno tvojim ocima neka se zauvek zadrzi kod tebe, moj gordi andjele. I kad se vratis i doneses ih u sebi, jos jednom neka me dodirnu kroz sve ono sto si ti.










5153
poruka na forumu
3629 10080



post # 135 | 2015-06-17 , 5:39 PM

Šta hoćete od mene? Priznanje da sam ga voljela? Jesam, čovječe, voljela sam ga više od svoga života. I volim ga. I nedostaje mi, nedostaje mi svaki dan sve više i više, nedostaje mi onaj moj osmijeh koji sam imala kad sam bila sa njim, nedostaje mi ona sreća, oni dani, sve mi nedostaje. Moja sreća, moja tuga i cijeli moj svet je stao u ta dva smeđa oka, stao i ostao. I dalje zadrhtim kad čujem našu najdražu pesmu, kad ti neko spomene ime. Isti stari osećaj, kao da nikada nije ni prestalo. Čudno je to, neko ti napravi toliko loših stvari, a ti pamtiš samo one dobre, i znaš da ne bi trebalo ni da se sjetiš, a opet, sjetiš se svaki dan. I uvek isto pitanje mi prolazi glavom, je li moralo ovako? Ali jest, znam da jeste, iako bih najviše na svijetu voljela da si pored mene ti, da je sve kao prije. Upropastili smo sve, izgubila sam njega. Izgubila sam sve. Iznenada je ušao u moj život i promjenio ga, učnio ga boljim. Kad sam najmanje očekivala da ga zavolim, zavoljela sam ga. Baš takvog kakav jeste. Svaki trenutak sa njim je bio nešto što ne mogu opisat' riječima, nešto nestvarno. Taj osmijeh. Najviše volim taj njegov osmijeh, kad nam se pogledi susretnu, kada onako frajerski ide prema meni. Nikad neću reći da me nije i učinio srećnom, da sam poželjela drugog kad sam sa njim. On me znao rasplakati i nasmijati. Poniziti i osvojiti. Naljutiti toliko da ga poželim otjerati do vraga, ali i zagrliti me tako da poželim da stane vrijeme. Da zauvijek ostane samo moj. On je znao sve. Jednostavno je znao sa mnom. Obećavali smo mnogo, a samo jedno nismo obećali, da ćemo otići jedno od drugog. I baš to neobećano se ostvarilo. Šta je ostalo poslije nas? Nekoliko propuštenih poziva kada se oboje opijemo od uspomena, tiha mimoilazenja kad se sretnemo i ime na koje još uvijek reagujemo kada ga čujemo. Uspomene na nas i na ono što smo bili i što više nikada nećemo biti. Ne mogu da se pomirim sa tim da je svemu došao kraj, tako brzo.. Jednostavno on je osoba koju morate zavoljeti, uopšte nije kakav vam se čini. Previše je teško nastaviti dalje bez nekoga tko mi je bio sve. I dalje na njega prvog pomislim ujutro, još uvijek čuvam njegove stare poruke na mobitelu, još uvijek imam njegovu sliku, i previše puta sam pokušavala izbrisati te poruke, ali ne mogu, teško je. Teško je kad u jednom trenu izgubiš osobu koja je bila tvoj život. Sama pomisao na to da mu nikad nisam ništa značila me ubija, to da je sve bila laž i da je sve bila igra, igra u kojoj si pobjedio. Čestitam ti, slomio si me. I briga me šta će mi ko na ovo reći, dal' će ovo on vidjeti ili pročitati. Briga me što me ne voliš, što se ljutiš i što je kraj.

Added (2015-06-17, 5:39 PM)
---------------------------------------------



Jesi ti normalna?
-Kako za koga…


Forum » Opste diskusije » Nauka i Obrazovanje » Price koje nose u sebi poruku
Search:

Мини-чат

Legenda: [Administrator] [Super Moderator] [Moderator] [Urednik] [Forum Moderator] [VIP] [Donator] [Korisnik]