|
post # 1 | 2013-02-04 , 2:56 PM
|
Neprihvatanje sopstvenih osecanja i bezanje od istih, ignorisanje i povlacenje sa bojnog polja u Vama mirno more prosecnosti jer je tamo prosto lakse plivati... Da li je to odraz ogromne snage ili kukavicluka samo?
I nemojte mi sada pisati kako Vi eto uvek svoja osecanja prihvatate jer su deo vas i trnt,mrnt, jer verujem da je svako od vas imao situaciju kada je odlucio da bezi. I pitam Vas begunci, jeste li u svojim ocima bili snazni i hrabri ili pak slabi i kukavice?
❤
|
|
| |
|
post # 2 | 2014-03-06 , 12:44 PM
|
Jesam ispala kukaica koja mu nije mogla tad reci tako i tako nego sam ga povredila drugim stvarima da bi shvatio sam. Uzas sam znam
Nisi moj život, ali si jedina sa kojom želim da ga proživim. Nisi moj svijet, ali si ono najbolje u njemu.
|
|
| |
|
post # 3 | 2014-04-17 , 1:43 AM
|
"Cura je bila umorna od njegovih poruka tipa : " Volim te , nedostaješ mi " . Jedne noći ona dobije poruku od njega i nije htjela da pročita . Sutradan je zove njegova mama i kaže joj da je njezin sin sinoć poginuo u prometnoj nesreći , cura uze mobitel i pročita poruku koju joj je on sinoć poslao , u poruci je pisalo : " Ljubavi , ja sam doživio prometnu nesrecu , dođi , posljednja mi je želja da te vidim ! "
Evo mozda taj citat nema veze sa ovom temom .. al mene je na nesto posjetilo... Tacnije na jednu osobu koja mi je bila draga.. nakon sto sam dobila slicane poruku od njega.. ignorisala sam ih , Znam da sam , ispala kukavica da me nema... sad mi je zao sto nisam .. al je sad kasno..
Jesi ti normalna? -Kako za koga…
|
|
| |
|