Nažalost, moja je prijateljica zbog bolesne ljubomore i posesivnosti svog tadašnjeg partnera, završila s ljubičastim licem i vratom, iščupanom kosom i traumama za cijeli život. Nikad u životu neću zaboraviti prizor kada sam ju ugledala nakon toga, kao i činjenicu da joj je idući dan pred vratima stana u kojem je tada živjela (bila je studentica na školovanju u gradu u kojem nije imala nikoga svoga) ostavio buket cvijeća. Dotad sam takve stvari gledala samo u filmovima. Dok ti se ne dogodi ili nekome tebi bliskom, ne promišljaš dovoljno o tome. Kasnije sam tek doznala da je i ranije ispoljavao ljubomoru, ali u manjoj količini, a ona mu je to tolerirala misleći kao i velik broj vas da je mala ljubomora zdrava i znak ljubavi. Problem je kad ta mala ljubomora preraste u veliku, a tanka je linija između.
Rekla sam ti lijepo, hvataj drugi let. Ja sam samo magla, svoj svijet. Ja sam noć bez snova, jezik ljubavi... Malo svoja, ne zamjeri.