a ja bih te bas takvu za stolom uz jutarnju kafu, da se siti nacutimo.
kao sto rekoh, nisam po difoltu lose volje ali to se u trenutku izmeni, miran, cutljiv, dezorijentisan.... i enormno razdrazljiv, samo treba cutati samnom pola sata i sve ce biti savrseno, cak cu te pustiti u miru i tisini da popijes kafu
dovoljno star da ne zameram, dovoljno mlad da ne zaboravljam
ranije sam bila takva da, čim otvorim oči počnem pričati. radila sam daleko od kuće i vozila se autobusom oko 6 sati jutrom. i tako, ljudi oko mene svi u polusnu. možda bi još malo i u busu odspavali, a ja se s nekim raspričam, i sve ih razbudim al to su bili sve neki fini ljudi, pa me nikad nisu opomenuli da to ne radim
a sad, vozim se sama. pa ne mogu pričati sama sa sobom