Kada se prica o zivotu svi se slazu kako treba zivjeti u trenutku, kako je sadasnjost sve sto imamo. Ipak, to je najcesce samo teorija. Vecina ljudi zapravo ne zivi u trenutku koliko god to neobicno zvucalo. Dok postojimo u ovom casu mi razmisljamo kako postici nesto sto ce nam omoguciti da nam bude bolje u buducnosti. Ne razmisljamo toliko kako smo sretni i zadovoljni u ovom trenu sada vec o onom sto ce biti. Medjutim, cak kada to i postignemo vec imamo neki drugi cilj koji ce omoguciti da bude jos bolje i opet ne uzivamo u trenutku (ili to uzivanje jako kratko traje). To je, valjda, ljudska priroda. Postoje i oni koji zive u proslosti. Stari ljudi su navise zastupljeni u ovoj kategoriji. Ali danas je ona prilicno ucestala i kod mladje populacije. Radi o sjecanju na neka stara, bolja vremena. Isto tako se javlja i kod ljudi koji su pretrpjeli neki gubitak s kojim se tesko mire ili ljudi pogodjeni PTSP-om. U svemu tome su i situacije za koje znate da, dok ste ih prozivljavali, nisu bile ugodno iskustvo ali ih kasnije promatrate kao pozitivnu uspomenu. Nevjerojatna igra uma, moglo bi se reci. U svakom slucaju ta 'igra' otezava mogucnost da se osoba oslobodi proslosti. U kojem trenutku vi zivite? Da li ste se nasi u ulozi u kojoj ste na mahove 'zatoceni' u proslosti i kako ste se 'izvukli' iz toga?
Ima ta jedna vrsta nedostajanja, po meni najgora, kada dvoje ljudi sjede jedno pored drugog i nedostaje im ono što više nisu... Nekada sam anđeo, nekada demon... ali sam uvijek 100% žena... Nikada nemoj odustati dok ne daš sve od sebe. Bolje je pokušati i ne dobiti ništa, nego ne pokušati i uvijek se pitati šta bi bilo da si pokušao...
Da takav je zivot svi kazemo zivi kao da je poslednji dan a u biti ne cinimo to A zasto`? Zato sto neznamo ceniti,sto neznamo kako je to imati pa nemati. Ja znam da sam u zadnjih par meseci promenila svoj zivot uzela sam sebe malo pod lupu nasla sebe u sebi a na to me posteklo nesot sto se desilo u mom zivotu Shvatila sam da je zivot jedinstven i da je steta potrositi vreme na nepotrebno na ono sto nije vazno niti vredno da zasluzujem biti sretna i da ma koliko neko rekao da nesot nemogu ja ipak mogu Kako drugi zive to oni znaju i znam da se danas svako bori kako zna i ume Netrebamo osudjivati nikoga najbolje je okrenuti se oko sebe Tad covek shvati sta ima i sta ce imati ako se bude brinuo sta komsija ima i stoce mu to
Kad bih zivela u proslosti svaki dan bih lila suze, zato imam svoj moto " ne zivim za juce ne zivim za sutra, nego samo za danas pa kako mi bude'
Nije da se ponekad ne osvrnem i ne pogledam u proslost al cemu sve to kad znam da bi me zabolelo. Zato koracam samo u sadasnjosti ne mareci za juce"Prošlost je lektira o tiranima, a budućnost Biblija oslobođenima." .
Poruku je menjao/la djawolica87 - Cetvrtak, 2012-11-22, 9:40 PM
Nije ova prica zivot moj niko me ja nisam srecan broj sto puta sam pao, sve od sebe dao ali jos u ljubav verujem, verujem :juhu:
Ne bih da se vracam ni juce, a tek jos dublje u proslost. To nije zdrav zivot. Zivim za danas. Da mi je danas lepo. A sutra ce biti kako mora.
Zivim u sadasnjosti, mada imam samo jednu bolnu tacku, koja ce me uvek vracati u prolsost, i nikada je se necu i ne mogu resiti. A taj bol nikome pozelela ne bih.