|
Zemlja ulazi u šesti talas istrebljenja?
|
Ocenite članak: 0
|
|
 pregleda: | 1298 | | Dodao/la: | _Sweeper_ | | datum: | 2011-11-07 |
|
Ekonomiste najviše zanima da li će tako veliki broj ljudi imati gdje da se obrazuje, radi i doprinosi ekonomskom rastu. Sociolozi se brinu da li će moći da se socijalizuju i pronađu stabilne uloge u društvu, da li će moći da zasnivaju porodice i imaju dovoljno mogućnosti da dostojanstveno grade budućnost.
Politikolozi se pitaju da li će vlade današnjih nacionalnih država moći da upravljaju tako velikim brojem stanovnika, izbjegnu korupciju, ojačaju stubove prava i zaštite demokratske institucije i ljudska prava.
Za sada, ni jedna od pomenutih projekcija nije naročito svjetla. Iako se sada mogu prepoznati zemlje Azije kao vodeći uzročnici ovakvog rasta broja stanovnika, stručnjaci smatraju da ni jedna država ponaosob neće biti predvodnik buduće ekspanzije.
Čak i Kina koja se dugo smatrala zemljom sa najvećim prirodnim priraštajem, zbog politike jednog djeteta imaće 400 hiljada stanovnika manje do kraja ovog vijeka.
Još tri milijarde ljudi koji će se pridružiti globalnoj zajednici živjeće u takozvanim „krhkim“ zemljama gdje političke vlasti imaju ozbiljnu, visoku ili ekstremnu nestabilnost.
Takve vlade ne podstiču vladavinu prava, imaju visoku stopu nasilja, slabo obrazovanje i nedostatak radnih mjesta za svoje stanovništvo.
U mnogim zemljama sa najbržim rastom – Nigerija, Bangladeš, DR Kongo, Etiopija, Uganda – manje od četvrtine tinejdžera ide u srednju školu.
Za one najmanje razvijene zemlje gdje će se rast stanovništva dogoditi prema prognozama, više od polovine ide u srednju školu, ali bez posla i adekvatne vladavine sa dobrim zakonskim okvirima koji sprečavaju korupciju, takvi mladi ljudi biće bjesni i frustrirani.
Koji su mogući ishodi humanitarne katastrofe?
Rast broja stanovnika više je politički, nego biološki problem.
Naime, glad u istoriji nije samo rezultat rasta broja stanovnika ili nedostatka hrane, nego slabih ili samoživih vlada.
Danas i Kenija i Somalija pate od suše, ali je glad ekstremna samo u Somaliji gdje vlada ne želi da preuzme odgovornost za preraspodjelu bogatstva.
Nije problem svijetu što u Keniji živi 30 miliona ljudi, jer oni veoma malo dobijaju od „svjetskog kolača“.
Problem je što jedna osoba u nekoj od razvijenih zemalja ima hrane koliko 32 Kenijca. Tako, naprimjer, SAD koriste 320 puta više resursa nego Kenija.
Nedostatak vode, rast cijena hrane pa ča i globalno zagrijevanje nisu neizbježni rezultat biologije, nego bahatog i neefikasnog korištenja resurska.
Milijarda ljudi, odnosno jedna sedmina svijeta trenutno je gladna, ali ne zato što planeta ne može da proizvede dovoljno hrane, nego zato što se gotovo polovina proizvedene hrane baci, ostavi da trune na poljima, marketima ili u frižiderima.
Rast svjetske populacije od šest milijardi na početku vijeka do sedam milijardi, pa do deset na kraju stoljeća, označavaju važne tačke svjetske istorije.
Za 200 godina od 1750. do 1950. najbrži rast dešavao se u najnaprednijim zemljama.
Međutim, u sljedećem vijeku, najbrži rast biće u zemljama sa najslabijom ekonomijom.
Ukoliko svjetska zajednica ne učini nešto za poboljšanje njihovog standarda, milijarde ljudi koje žive u tim zemljama suočavaće se sa gladnom i frustriranom omladinom, nasiljem i potencijalno ugroziti cijeli svijet.
To nije sve: planeta će zbog toga sve više ispaštati, jer se do sada vidjelo da rast broja ljudi, neminovno utiče na smanjenje broja jedinki drugih vrsta.
Neki naučnici spekulišu da možda ulazimo u period šestog „talasa istrebljenja“.
Čini se da veliki trud da očuvamo prirodu ne daje ploda. Materijalne potrebe, emitovanje ugljen dioksida i otpada ostavlja sve manje mjesta za druge vrste ili bar vrste koje ne zavise direktno od nas.
Niko ne vjeruje da će se ostvariti pesimistična predviđanja nekih ekologa da će doći do apokalipse uslijed umnožavanja broja ljudi, ali je jasno da za pronalaženje efikasnog rješenja da svako od nas dobije svoje mjesto pod suncem sat polako otkucava.
| |
