Svako od nas stupi u vezu bez da razmislja da mu se moze srce slomiti! Na kraju se desi nesto tako da jedno ostane slomljenog srca. A ponekad i obadvoje iz nekog nesporazuma Sta vi cinite u tim danima kako izlazite na kraj sa sobom?
Slusajuci jaku glasnu muziku sa basovima... Setajuci sa drustvom.. Sve je ok dok se ne legne u krevet.. Onda emocije nagrnu.. :/ Ali dobro, brzo prodje.. Nadje se utea..
Mislim da nije dobro da ja pisem ,al cu pokusati skraceno opisati Covek nije svestan kako je kad dusa boli jer za nju tablete nema ja sam osoba kojoj se sve porusi koja ne vidi vise nade ni u cemu za koju je sve crno. Ubijam se pjesmama koje me rasplacu a njih slusam da bi se setila proslog vremena mogu jos samo reci nedaj boze nikome ...
Ponekad se dese cudne stvari privuce nas neko ozivi neka privlacnost koja se stvori u ljubav tad ne razmisljamo o nicemu losem ali ono pakleno ALI kaze se sve sto je lepo kratko traje ili nesto se desi tako na brzinu da ni sami nismo svesni jel to sad stvarnost ili ne Grozan je osecaj samoce tuge i bola ja sam ga osecala na sebi i ne zelim ga nikome Uvek sam nasmejana a ispod osmeha bol do srca kao pesma smejem se a place mi se
Sreca jednom mi se desilo da sam patila i nikad vise, bilo ne ponovilo se. Imam srece da imam par drugarica na koje se mogu osloniti, u drustvu se sve lakse preboli.
Nije ova prica zivot moj niko me ja nisam srecan broj sto puta sam pao, sve od sebe dao ali jos u ljubav verujem, verujem :juhu:
Ne mora ljubav biti ta koja ce slomiti srce. A ni ona koja ce ga sastaviti, jer to se ne ume. Jednom slomljeno uvek slomljeno. Moze samo da se zalepi, ali i dalje ce imati one linije gde je popucalo, a to ne zarasta. Uporedila bih to s genitalnim hepesom, leka nema, i pojavi se s vremna na vreme. E tako je i sa srcem.
Kada smo bili mali, pravili smo se da plačemo u krevetu, samo da bi privukli pažnju. Sada, pravimo se da spavamo, dok u tišini plačemo, samo da bi izbegli bezbroj pitanja.