• Page 1 of 2
  • 1
  • 2
  • »
Forum » Opste diskusije » Sex i ljubav » Ljubavna prica
Ljubavna prica






10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 1 | 2012-02-26 , 5:25 PM

Da odma kazem ovo me fasciniralo ova prica ovaj sadrzaj
a napisao je jedan jako mlad momak volela bih da i vi procitate da cujem vase misljenje
:)

Prica o coveku bez ljubav i puno novca. .

U nekim ljudima je posao vazniji od ljubavi i srece i ceo zivot provode tako sto rade. . ali jel je sva sreca u poslu ili u nekim drugim stvarima? evo vam jedan moj mali deo moje maste iz glave

On se zvao Jayson radio je u fabrici papira, bio je inzenjer sa diplomom ali nije imao srece u ljubavi i odreko se toga i totalno se posvetio poslu, jednog dana kada je krenuo sa posla kuci video je psa povredjenog kako lezi na ulici, on ga je udomio i nakon 5 meseca kada je pas ozdravio on je hteo da sazna ko mu je vlasnik i tako je objavio sliku psa u novinama. .
10 devojka se javilo da je to njihov izgubljeni pas, svaka je nudila nesta, ali jedna je bila izuzetak. . ona nije nudila nista slicno novcu i ostalim stvarima ona je nudila LJUBAV njemu je to bilo smesno. . Nocu kada je legao da spava razmisljao je o tome i o njoj. .

Njeno ime je Julie, ona je bila siromasna devojka koja je pomagala svima ali nije imala srece u zivotu tako da je ostala siroce sa 3 godina, njeni baka i deka su je cuvali i zaposlili je u malom restoranu gde se vrlo malo placa skoro nedovoljno za zivot. . ali je bila lepa, i nikada nije bila tuzna bila je srecna i zbog malih stvari. . ali nekim ljudima to nije bitno. .

Jayson kada je otisao na poslu nije mogo da je izbaci iz glave,tu toplinu u njenim ocima,njen osmeh, a ponajvise sto je ponudila ljubav, otisao je od posla direktno kod nje u restoranu, pozvao je da izadju na veceru i da popricaju o psu, ona je sa zacudjenjem prihvatila. .
Te noci su pricali bez prestanka on je osetio nesta cudno, sto nikada do sada nije osetio. . poljubio je. . ona je bila veoma zacudjena pomalo i srecna, on joj ponudio brak,novac, sve, apsolutno sve sto je imao ali ona je to odbila. . rekla mu je: novcem se nemoze kupiti sreca niti ljubav, ona nakon sto je to rekla otisla i nisu se vise videli. .

Sigurno se pitate sta je bilo s psom?
epa pas je ostao kod njega kao nesta da ga podseca na ljubav


---------------------------------------------
jos jedna u nizu

Nazvala me je telefonom, onako kao neobavezno, da vidi sta radim...
Zna ona sta osecam pa igra vruce hladno... a ja bih mogao svet da okrenem za njen osmeh, nezan pogled i tihu rec...
"Idemo li na kaficu kasnije?"- Nije ni zavrsila pitanje a ja sam se vec oblacio i spremao...
Nisam otporan na njene cini, i nemogu da joj kazem ne... ali probacu veceras da budem kakav znam da budem...
----
Sedeo sam za stolom u uglu sa prigusenim svetlom i sa svecom koja je davala potpun osecaj, ona prilazi stolu, nikad lepsa i zanosnija, i opet po ko zna koji put ja ostajem bez teksta... ustajem i opcinjen se pozdravljam sa njom u vidu kratkog prijateljskog poljupca i ustupam mesto za stolom...
Jedna rec, BOGIJNA sedi samnom i ponasa se kao da to nije... kako da odolim kako da potisnem zelju kad ona sve to cini jos tezim... Ne, nemam hrabrosti ...
Lakse bi mi bilo da je copor vukova oko mene, da su zmajevi bljuvali vatru na mene ne bi mi bilo ovako vruce...
-----
Sada sam video taj prikriven pogled, i sada sam siguran.. znam sta mi je ciniti!!!
Dao sam signal barmenu, i tako je krenulo.....
Rajska ptica, njen omiljeni, tih zvuk umilne violine... samo je zastala, pogledala me, osmeh jedva vidljiv na kraju usne i pogled neverice... mislila je da je slucajnost!
-"Znamo se skoro celog zivota, od malih nogu nestasluka i skakanja po polju i da li si me nekad videla sa nekom drugom devojkom?"- gledala me je malo pognute glave prosto ocekivajuci da odgovorm umesto nje...
"Ne"-odgovori ona i onaj osmeh koji se jedva video postajao je sve jasniji i privlacniji!
"Nikad ti nisam rekao koliko si mi znacila i koliko mi znacis, odrasli smo jedno uz drugo i bili srecni zajedno kao i sto smo tugovali zajedno. Onog dana kad mi je umro otac ti si dosla i poljubila kovceg stavila najlepsi cvet i ispratila ga ko svog najmilijeg... od tada niko drugi nije postojao za mene, niti ce ikad biti neko poput tebe... zelim da te zovem svojom. Zelim da ti dam svoj zivot i srecu! Pre svega zelim da si sretna"....
Dugo je cutala gledajuci me u oci, verovatno studirajuci moje reci...
Samo se nagla, poljubila me, spustila ruku niz moj obraz i rekla -" Sta si cekao do sad?"


Fajlovi: 0215231.jpg (12.6 Kb)









1354
poruka na forumu
453 256



post # 2 | 2012-02-28 , 2:58 PM

Prica o coveku bez ljubav i puno novca. . "prica je veoma lepa i poucna ima svoj sarm, govori da ljudima ne treba novac i luksuz da bi bili srecni, nekad za srecu su dovoljne i male stvari. :)
Ljubav se ne moze kupiti, ljubav i paznju moramo sami zaraditi :)
"ljubav je nesto individualno,i... to se dozivljava i oseca,a ne moze da se opise". ;) :ruza: :*


Nije ova prica zivot moj
niko me ja nisam srecan broj
sto puta sam pao, sve od sebe dao
ali jos u ljubav verujem, verujem :juhu:








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 3 | 2012-02-28 , 9:21 PM

Quote (marija1984)
Ljubav se ne moze kupiti, ljubav i paznju moramo sami zaraditi :)

Bravo ;)










1354
poruka na forumu
453 256



post # 4 | 2012-03-03 , 7:28 PM

;) pa zar nije tako :) :*


Nije ova prica zivot moj
niko me ja nisam srecan broj
sto puta sam pao, sve od sebe dao
ali jos u ljubav verujem, verujem :juhu:








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 5 | 2013-02-03 , 2:08 AM

Jedinoj mojoj :( :(

I ostali su samo trenutci uhvaćeni u objektiv mojih sjećanja. Trenutci koji će me pratiti kroz vječnost…
Trenutci koji se kao mreže isprepliću do beskraja. I koliko god se trudio zaboraviti, krenuti dalje, jedan dio mene to ne želi.

Zaboraviti nju… U svakom mom pogledu, vidim njenu ljepotu, u svakoj pjesmi čujem melodiju njezinog bića, u svakom dahu udišem njen opojan miris, u svakom dodiru osjećam njezinu prisutnost…
Pitam se hoću li ikada zaboraviti. Zaboraviti moje nedosanjane snove… Ne!

Nikada neću zaboraviti, često sa suzom na licu govorim sam sebi… I sve je ostalo tako nedorečeno, ljubav, osjećaji, pa čak i ove rečenice što pišem. Kako zaboraviti njezin pogled, njene oči koje me sa slike još uvjek gledaju, dodire, usne koje su me ljubile, stapanje dva bića u jedno…

Možda je sve to bila iluzija, samo način na koji sam ja gledao… Na ta pitanja nemam odgovora.
Često se pitam je li moglo biti drugačije, bez patnje, boli i gorčine. I koju nam je ulogu sudbina namijenila na ovoj trnovitoj pozornici života?
Je li moja uloga da ju bezgranično volim i da nikada ne zaboravim što smo imali, a uništili? To je vjerojatno moj krst koji sam osuđen nositi.
Nije li to pakao na zemlji? Može li što biti gore od toga? Ne imati kamo usmjeriti svoje osjećaje… Toliko toga čuvam u sebi, toliko toga bih joj dao,toliko toga sam joj mislio dati ali snovi su i dalje ne dosanjani.
Još uvijek se nečemu nadam, nečemu… Kada bih sebi bar mogao priznati čemu. Možda tome da će se naši snovi probuditi zajedno s proljetnim suncem u nekom ljepšem svijetu gdje ljubav vlada.

Nažalost je stvarnost drukčija, ovaj svijet je jesen, zamalo pa zima, hladan i okrutan, daleko od očiju ljubavi. A što je zapravo ljubav i gdje je ona nestala? Je li to onaj osjećaj kada nekoga volimo i želimo ga kraj sebe unatoč svemu, kada smo spremni oprostiti sve, zaboraviti, ljubiti… Ne znam.

Možda je ljubav samo mit kojemu se nadamo, ali ja taj mit uistinu osjećam, to je mit koji raste u meni i ne da se zatomiti. Toliko je pitanja za koje nemam odgovore… Možda jednoga dana shvatim kako sve funkcioniše. Svijet, ljubav, ljude, sam sebe pa i nju! NJU! Dotada ću i dalje živjeti za trenutke koji su samo naši i koje mi nitko ne može oduzeti…I čekat ću .............. sto ću čekati ???? Tugu, bol, suze, patnju, rusenje svih svojih snova

Evo već danima se trudim da ne mislim na nju. I stalno se sve završava samo na bednim pokušajima da je zaboravim. Pred očima mi njen lik, onako nežan i mio, pogled strastven pun čežnje i željan mojih dodira. Ljudi kažu da jedino oči nikada ne lažu, samo duboko pogledaj u njih i videćeš dušu čovekovu. A u njenim očima video sam sigurnost, tugu, požudu i vidio sebe.

Ne sećam se da su me još neke oči tako gledale kao njene. U njenoj blizini osećam nemir u telu. Kao da me neka sila vuče ka njoj. Kada nije pored mene tada me jedino misli o njoj čine sretnim i ispunjenim. I dok mislim o njoj postoji samo ona i praznina koja nam je suđena. A onda osetim kako mi telo podrhtava. To je samo požuda i to će proći.

Tada pomislim, da će se već prvog jutra, još dok se sunce bude rađalo sve rasprštati kao sitne čestice koje lete po sobi i prelamaju se na suncu. Da će sva ta požuda nestati u prvom jutru koje dočekam sa njom. I da će tada ova praznina koju osetim kad nije tu postati nepodnošljiv bol. Znaš onaj koji kida dušu i ostavlja trag. Zato ću se polako povući. Može me nazvati i kukavicom i izdajicom ali ja nemam snage da se borim protiv sebe. A ako ostanem moraću. Jer nju ce požuda proći a mene rane ne.


Nazvala me je telefonom, onako kao neobavezno, da vidi sta radim...
Zna ona sta osecam pa igra vruce hladno... a ja bih mogao svet da okrenem za njen osmeh, nezan pogled i tihu rec...
"Idemo li na kaficu kasnije?"- Nije ni zavrsila pitanje a ja sam se vec oblacio i spremao...
Nisam otporan na njene cini, i nemogu da joj kazem ne... ali probacu veceras da budem kakav znam da budem...
----
Sedeo sam za stolom u uglu sa prigusenim svetlom i sa svecom koja je davala potpun osecaj, ona prilazi stolu, nikad lepsa i zanosnija, i opet po ko zna koji put ja ostajem bez teksta... ustajem i opcinjen se pozdravljam sa njom u vidu kratkog prijateljskog poljupca i ustupam mesto za stolom...
Jedna rec, BOGIJNA sedi samnom i ponasa se kao da to nije... kako da odolim kako da potisnem zelju kad ona sve to cini jos tezim... Ne, nemam hrabrosti ...
Lakse bi mi bilo da je copor vukova oko mene, da su zmajevi bljuvali vatru na mene ne bi mi bilo ovako vruce...
-----
Sada sam video taj prikriven pogled, i sada sam siguran.. znam sta mi je ciniti!!!
Dao sam signal barmenu, i tako je krenulo.....
Rajska ptica, njen omiljeni, tih zvuk umilne violine... samo je zastala, pogledala me, osmeh jedva vidljiv na kraju usne i pogled neverice... mislila je da je slucajnost!
-"Znamo se skoro celog zivota, od malih nogu nestasluka i skakanja po polju i da li si me nekad videla sa nekom drugom devojkom?"- gledala me je malo pognute glave prosto ocekivajuci da odgovorm umesto nje...
"Ne"-odgovori ona i onaj osmeh koji se jedva video postajao je sve jasniji i privlacniji!
"Nikad ti nisam rekao koliko si mi znacila i koliko mi znacis, odrasli smo jedno uz drugo i bili srecni zajedno kao i sto smo tugovali zajedno. Onog dana kad mi je umro otac ti si dosla i poljubila kovceg stavila najlepsi cvet i ispratila ga ko svog najmilijeg... od tada niko drugi nije postojao za mene, niti ce ikad biti neko poput tebe... zelim da te zovem svojom. Zelim da ti dam svoj zivot i srecu! Pre svega zelim da si sretna"....
Dugo je cutala gledajuci me u oci, verovatno studirajuci moje reci...
Samo se nagla, poljubila me, spustila ruku niz moj obraz i rekla -" Sta si cekao do sad?"



---------------------------------------------
Samo se jednom voli

Bili smo kao dva leptira na jednom Božanstvenom cvetu,kao par labuda na blistavoj površini jezera,bili smo kao dva tela a jedna duša,jedno srce,jedno osećanje.Bez nje,ja nisam bio celina,bez nje,ja nisam bio ja.U trenucima samoće,ma koliko god da je ona kratko trajala,prosto sam se osećao kao da je neko odneo jedan deo mog tela,moje biti,moje svesti,zrelosti,razuma,jedan deo mene.
Bez nje sam bio slab poput najtanje staklene čaše,lomljiv poput tanane breze na užasnoj vetrometini i zbunjen kao zalutali putnik u nepoznatom gradu,u zemlji u kojoj se nije govorilo jezikom koji razumem.
Samo sam sa njom bio celina,a u svakoj situaciji bez nje kao izgubljeni dečak u gomili nepoznatih ljudi,kao bolesnik za čiju bolest ne postoji lek.
Bili smo jedan idealan par,par koji je privlačio poglede,izmamljivao uzdahe,budio čeznju i žal u mnogim drugim koji to nisu bili.Bili smo ...,ali više nismo.
Sada smo samo dve zalutale senke,dve požutele stranice nekog starog spomenarta,dva ogromna tereta na leđima nekih drugih nedužnih osoba.
Kažu ljudi da vreme leči sve.Ne znam,možda su i u pravu,ali ko će mi reći koliko traje taj period isčekivanja da to vreme postane lek za sve one rane koje su ostale urezane u najdubljim delovima naših duša?Ko će mi reći kada prošlost postaje zaborav,kada uspomena prestaje da bude uspomena i da li ikada život može ponovo zaživeti onako nov,netaknut,... onakav kakav se samo jednom rađa?
Ne,u to me niko ne može ubediti i zato s punim pravom mogu reći "Ne,nije istina da vreme leči sve.To je samo jedna šarena laža,jer rane nanete gubitkom voljene osobe,gašenjem jedne Božanstvene ljubavi nikada ne postaju zaborav,a još manje zauvek bivaju zaceljene." Ne,više ne verujem izrekama.Sve izreke su laž,sve osim jedne,jedne koju je tako lako napisati,ali koja se ne da nikada izbrisati. "SAMO JEDNOM SE VOLI" onako istinski,svom dušom,svim srcem i svakim delom svoje biti.Sve druge ljubavi su samo bleda kopija one prave.Samo jednom se voli,sve druge ljubavi su laž!




Priča o LJUBAVI i LUDOSTI

Jednom davno, svi ljudski osećaji i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji. Kada je DOSADA zevnula treći put, LUDOST je, uvek tako luda, predložila: "Hajde da se igramo skrivalice! Ko se najbolje sakrije, pobednik je medju osećanjima." INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavši prećutati, upitala: "Skrivalice? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", započela je objašnjavati LUDOST, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim brojanje, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobednik."
ENTUZIJAZAM je zaplesao, sledilo ga je ODUŠEVLJENJE. SREĆA je toliko skakala da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikad ništa nije interesovalo. Ali, nisu se svi hteli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvek, na kraju, svi pronadju. PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se setio da predloži igru. OPREZ nije hteo da reskira.
"Jedan, dva, tri", počela je brojati LUDOST. Prva se sakrila LENJOST, koja se kao i uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. VERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u senku USPEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gde se sakriti jer joj se svako mesto činilo savršenim za nekog od njenih prijatelja. LEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. DIVOTA je našla svoje mesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vetra. SEBIČNOST je pronašla skrovište, ali samo za sebe! LAŽ se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije važno. Kada je LUDOST izbrojavala 999.999, LJUBAV još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
"Milion!", povikala je LUDOST i započela potragu. Prvu je pronašla LENJOST, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VERU kako raspravlja o teologiji s Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i ZAVIST, i naravno USPEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti. Sama je izletela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo da je pčelinja košnica.
Od tolikog traženja LUDOST je ožednela, i tako u kristalnom jezeru pronašla LEPOTU. Sa SUMNJOM joj je bilo još lakše, jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala da sedi na obližnjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo, pronašla gotovo sve. TALENT u zlatnom klasju žita, TESKOBU u izgubljenoj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopšte ičega igrali. Samo LJUBAV nije mogla nigde pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine, i kada je već bila besna, ugledala je ručičnjak. Ušla je medju ruže, uhvatila suvu granu i od besa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima.
Odjednom se začuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je LJUBAVI oči. LUDOST nije znala šta da učini. Pronašla je pobednika, osećanje nad osećanjima, ali LJUBAV je postala slepa. Plakala je i molila LJUBAV da joj oprosti, i na kraju odlučila da zauvek ostane uz LJUBAV i da joj pomaže.
Tako je LJUBAV ispala pobednik nad osećanjima, ali je ostala slepa, a LUDOST je prati gde god ide.


Trazioo sam te kroz svoju mladost,neozbiljnu,u pijanim dugim nocima,u drugim licima,drugim zenama,kada je dosla moja ozbiljnost mastao sam o tebi,pisao stihove koji su namenjeni tebi,i koji su tebe cekali,odsanjao sam te takvu kakva jesi,vec sam te znao ali te jos nisam bio sreo,sada sam te sreo,shvatio da postojis da nisi plod moje maste i imaginacije,hvala ti sto postojis andjele moj :* :* :* :* Jer uz tebe znam sebe,ja sam kompletan,srecan i zadovoljan ! pospana Pisana srcem


Fajlovi: 2098578.jpg (201.2 Kb)









1354
poruka na forumu
453 256



post # 6 | 2013-02-03 , 2:21 AM

Zaboraviti njega… U svakom mom pogledu, vidim njegovu lepotu, u svakoj pesmi čujem melodiju njegovog bića, u svakom dahu udišem njegov opojan miris, u svakom dodiru osećam njegovu prisutnost… Pitam se hoću li ikada zaboraviti. Zaboraviti moje nedosanjane snove…NE! :(


Nije ova prica zivot moj
niko me ja nisam srecan broj
sto puta sam pao, sve od sebe dao
ali jos u ljubav verujem, verujem :juhu:








10209
poruka na forumu
3202 5806



post # 7 | 2013-02-03 , 9:56 PM


Nemoj da si glupa. Nemoj da mu se vraćaš, da vjeruješ njegovim glupim lažima, da prihvataš smiješna opravdanja! On je odlično. On je bolje nego ikad. Ti si ona koja ga traži u pjesmama, knjigama i tuđim licima. A on je onaj koji se smije, koji te zamjenjuje osobama koje ti nisu ni do koljena i koji se nada da je tebi još stalo i da ti je uvijek teško kad se on spomene. On je onaj koji je otišao. Koji te gurao od sebe, koji te varao i lagao o tome i koji nikad, ali nikad, nije bio iskren prema tebi."










5153
poruka na forumu
3629 10080



post # 8 | 2013-06-10 , 6:54 PM

Evo jedna tužna kineska priča :(

朣楢琴执执瑩浻牡楧硰执执獧浻牡楧敬 瑦瀰絸朣杢执獧扻捡杫潲湵潣潬昣昸昸慢 正牧畯摮椭慭敧敷止瑩札慲楤湥楬敮牡氬晥⁴ 潴敬瑦戠瑯潴牦浯潴捥捥捥戻捡杫潲湵浩 条眭扥楫楬敮牡札慲楤湥潴昣昸昸攣散散戻 捡杫潲湵浩条洭穯氭湩慥牧摡敩瑮琨灯 捥捥捥慢正牧畯摮椭慭敧獭氭湩慥牧摡敩瑮 琨灯捥捥捥慢正牧畯摮椭慭敧楬敮牡札 慲楤湥潴昣昸昸攣散散戻捡杫潲湵浩条楬敮 牡札慲楤湥潴昣昸昸攣散散汩整牰杯摩慭 敧牔湡晳牯楍牣獯景牧摡敩瑮猨慴瑲潃潬卲牴 昣昸昸摮潃潬卲牴攣散散潢摲牥硰猠汯摩 搻獩汰祡戺潬正潭潢摲牥爭摡畩瀲漭 戭牯敤慲楤獵硰敷止瑩戭牯敤慲楤獵硰戻 牯敤慲楤獵硰执獧搴摻獩汰祡戺潬正瀻獯瑩 潩敲慬楴敶执獧搴筮楤灳慬湩楬敮戭潬正 漻敶晲潬

Ja već plačem, srce mi se kida.

Posebno me pogodio dio kada je rekla : 湥 潴昣昸 :(

mala da ovu monotoniju ovdje rastjeram :D :D :D mene je ova prica dirnula neznam za vaas :)


Jesi ti normalna?
-Kako za koga…





  Orion



203
poruka na forumu
228 1631



post # 9 | 2013-06-12 , 1:39 AM

Quote (strumfeta_mala)
Evo jedna tužna kineska priča


hahahhahahahahahahahaa......jesi zla lol


╔═══╗ ♪
║███║ ♫ [ ғʀᴇᴅᴅɪᴇ ᴍᴇʀᴄᴜʀʏ - A kind of magiC ]
║ (●) ♫
╚═══╝♪♪ ▄ █ ▄ █ ▄ ▄ █ ▄ █ ▄ █
ᴍɪɴ●- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ●ᴍᴀx








5153
poruka na forumu
3629 10080



post # 10 | 2013-06-12 , 1:42 AM

Quote (Orion)
.jesi zla

sta cu zlooo vrii iz mene <_< <_<


Jesi ti normalna?
-Kako za koga…





  Orion



203
poruka na forumu
228 1631



post # 11 | 2013-06-12 , 1:44 AM

Quote (strumfeta_mala)
sta cu zlooo vrii iz mene


a skime se ja druzim lele

moram dat petama vjetra lol


╔═══╗ ♪
║███║ ♫ [ ғʀᴇᴅᴅɪᴇ ᴍᴇʀᴄᴜʀʏ - A kind of magiC ]
║ (●) ♫
╚═══╝♪♪ ▄ █ ▄ █ ▄ ▄ █ ▄ █ ▄ █
ᴍɪɴ●- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ●ᴍᴀx








5153
poruka na forumu
3629 10080



post # 12 | 2013-06-12 , 1:47 AM

Quote (Orion)
a skime se ja druzim

a pa druzis se samnom
ajde ti budi dobra .. pa nadji prevod da i drugi razumiju... tako da mozemo svi vidjetii onaj dio kad mu je rekla
Quote (strumfeta_mala)
kada je rekla : 湥 潴昣昸


meni se srce kida i sad evo suze mi iduu :(


Jesi ti normalna?
-Kako za koga…





  Orion



203
poruka na forumu
228 1631



post # 13 | 2013-06-12 , 1:55 AM

Quote (strumfeta_mala)
ajde ti budi dobra .. pa nadji prevod


ja dobra?? lol

lol i opettttt lol


╔═══╗ ♪
║███║ ♫ [ ғʀᴇᴅᴅɪᴇ ᴍᴇʀᴄᴜʀʏ - A kind of magiC ]
║ (●) ♫
╚═══╝♪♪ ▄ █ ▄ █ ▄ ▄ █ ▄ █ ▄ █
ᴍɪɴ●- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ●ᴍᴀx








5153
poruka na forumu
3629 10080



post # 14 | 2013-08-05 , 1:46 PM

Quote (Orion)
ja dobra??
PA ja znam da ti radis tamo sa filmovima ... pa reko mozda uspijes i ovo prevestii.. pa sad mozes pokusatii ,,, mozda uspijes :D

HOCE biit dobra curA :D

Added (2013-08-05, 12:46 PM)
---------------------------------------------
Evo jedne ljubavne price i od mene...

Najbolji Prijatelji

Imam jednog prijatelja. Poznajem ga od prvog razreda. Bio je najbolji dječak u školi, jer se na svakom odmoru igrao žmire sa mnom i pratio me je kući kada me je bilo strah da idem sama. Kasnije mi nije bio više toliko drag. Prestao je da ide sa mnom kući i igrao je fudbal sa drugim dječacima tokom odmora. Kada bi me ugledao, okrenuo bi se i pričao sa svojim prijateljima.

Kada sam imala jedanaest godina moji roditelji su se razveli. Nisam željela da to kažu mojim prijateljicama. Međutim, moja majka me nije mogla gledati tako tužnu, pa ga je pozvala. Došao je i ostao cijeli vikend. Ležali smo na krevetu i gledali TV, plakao je skoro onoliko koliko sam i ja. Svaki put kada ne bih plakala tokom neke reklame, dozvolio mi je da pojedem po jednu kuglu sladoleda od čokolade. Poslije toga je opet išao sa mnom svaki dan kući. Godine su prolazile. Bio je sa mnogim djevojkama, s kojima se i rastavio, ali sam ja uvijek bila ona koju je po noći otpratio kući.

U trećem razredu srednje škole, tokom časova matematike, sjedila sam kraj njega. Buljila s
sam u njega i njegove zelene oči. I u tom trenutku shvatila sam, zašto mi je majka uvijek govorila da su oči ogledalo duše. Tada sam poželjela da mi bude nešto više od druga, iako sam znala da on to ne želi. Slijedeće godine učestvovao je u školskoj pozorišnoj predstavi. Sjedila sam u prvom redu i smješkala mu se, dok je stajao pod svjetlima pozornice. Izgledao je nevjerovatno lijepo i sretno – uzvratio mi je osmijeh. U tom trenutku opet sam poželjela da budemo nešto više od prijatelja, ali sam znala da on to jednostavno ne želi.

Nekoliko sedmica nakon toga jedna od mojih prijateljica postala mu je djevojka. Svi su pričali kako su odličan par, jer je i ona bila isto tako lijepa i popularna kao i on. Ali sam ja bila ona koju je svako veče vozio kući. Tako smo jedno veće ostali malo duže u autu - pričao mi je kako je to najbolji period u njegovom životu. Pogledala sam u njegove zelene oči i znala sam da je istina to što govori. Poželjela sam da ja budem ta zbog koje ima najbolje vrijeme u svom životu. Željela sam da budemo više od prijatelja, ali sam znala da on to ne želi.

Slijedeći dan u školi morali smo pisati sastav na temu „Prva ljubav“. Znala sam o čemu želim pisati, ali nisam mogla. Kada sam pogledala svog najboljeg prijatelja kako se smješka mojoj prijateljici, poželjela sam da ja budem ta o kojoj bi pisao u svom sastavu. Imala sam želju da budemo nešto više od najboljih prijatelja, ali sam naravno znala da je to nemoguće. Moja prijateljica me je nazvala nekoliko sedmica poslije toga da mi kaže da ju je ostavio. To veće sjedili smo jako dugo u autu. Pričali smo o našim prijateljima, o školi, muzici... Rekao mi je da moju prijateljicu nikad nije volio. Poželjela sam u tom trenutku da meni kaže kako me voli. Htjela sam da budemo više od najboljih prijatelja, ali sam znala da on to ne bi želio.

Vrijeme je prolazilo. Odlučio je da nakon mature ide u Kanadu na godinu dana. Na oproštajnom slavlju mi je rekao kako sam njegova najbolja drugarica. Pogledala sam u njegove prelijepe zelene oči i poljubila ga u obraz. Htjela sam da mi kaže kako me ustvari voli i da želi da budemo više od najbolji prijatelja, ali sam znala da on to ne želi. Vrijeme je prolazilo...

Kada se vratio, rekao mi je kako je u Kanadi upoznao djevojku i da se želi ženiti. Upoznala sam je. Kada me je pitao šta mislim o njoj, odgovorila sam da mislim da je jako lijepa. A on je meni na to uzvratio da je našao ljubav svog života. Opet sam poželjela da budemo više od prijatelja, ali sam znala da on to ne želi. To veće me je zadnji put vozio kući. Tokom vjenčanja sjedila sam u prvom redu, a on je ponovo stajao pod svjetlom kao u pozorišnoj predstavi, samo što su to ovaj put bila svjetla u crvki. Izgledao je prelijepo i sretno. Nasmijala sam mu se, a on je uzvratio. Pogledala sam u njegove zelene oči i znala sam da je iskren. U tom trenutku poželjela sam da ja stojim ispred oltara sa njim. Željela sam da mi bude više od najboljeg druga, ali sam i znala da on to ne želi.

Nakon vjenčanja moj najbolji drug se preselio sa svojom ženom u Kanadu. A ja sam ostala... godine su prolazile.
Danas opet sjedim u crkvi... na njegovoj sahrani. Saznajem da se već nakon nekoliko godina razveo od svoje žene. Naša bivša nastavnica drži govor i spominje kako je oduvijek znao divno da piše. Onda počinje da čita jedan dio njegovog sastava, koji smo pisali, dok smo išli u četvrti razred srednje škole: „Moja prva ljubav: Nikada nisam pogledao tu djevojku a da nisam imao želju da joj kažem koliko je volim. Pogledam u njene predivne zelene oči i poželim da joj budem više od najboljeg druga, ali znam da ona to ne želi.“...

tuga tuga



Poruku je menjao/la strumfeta_mala - Sreda, 2013-06-12, 2:02 AM


Jesi ti normalna?
-Kako za koga…








3
poruka na forumu
0 0



post # 15 | 2013-08-07 , 7:23 PM

PRICASTE O LJUBAVI A POJIMA NEMATE. PRVO PRICA JE ZA DECU A KOMENTARI KOJE STE UPISALI POKAZUJU DA ZELITE SEBE DA PRIKAZETE KAO LOSE OSOBER. I STA ONDA KAKO DA NADJETE NESTO DOBRO AKO STE LOSI.? Kako da dobijete nesto dobro a niste dali ,kako da volite i pricate o ljubavi a zloce ste , mislim da sve radite pogrersno

Added (2013-08-07, 6:23 PM)
---------------------------------------------
I JOS NESTO. KADA PISETE O LJUBAVI NEMOJTE MISLITI NA SEX JER TO NIJE ISTO .ljubav je mnogo prostija treba samo da otvorite razum i srce i gle cuda . naravno trba imati i sa kim podeliti ljubav.



mica71


Forum » Opste diskusije » Sex i ljubav » Ljubavna prica
  • Page 1 of 2
  • 1
  • 2
  • »
Search:

Мини-чат

Legenda: [Administrator] [Super Moderator] [Moderator] [Urednik] [Forum Moderator] [VIP] [Donator] [Korisnik]